Sredinom 14. stoljeća Turci su zauzeli Galipolje i tako prešli iz Azije na europsko područje. Stanje u državama na Balkanskom poluotoku omogućilo im je brzo prodiranje prema zapadu. Pobjedom na Kosovu 1389. godine uništena je srpska država, a ubrzo je pokorena i Bugarska. Turski pritisak na Srbiju i Bosnu posebno je snažan nakon pada Carigrada 1453. godine. Deset godina kasnije Turci su zauzeli veći dio Bosne, odakle su stalno provaljivali u susjedne zemlje. Vrhunac svoje moći dostiglo je Osmansko Carstvo u prvoj polovini 16. stoljeća, dolaskom sultana Sulejmana na prijestolje. Godine 1521. turska vojska zauzela je Beograd i Šabac, a slijedio je pad Jajca. Lika, Krbava i Požeška kotlina isto su tako potpalepod tursku vlast.
Turci su 1529. prvi puta krenuli prema Beču, da bi nekoliko godina kasnije ponovili tajpothvat. U Dalmatinskoj Hrvatskoj najduže je Turcima odolijevao Klis, srednjovjekovna tvrđava smještena na nepristupačnoj litici između Mosora i Kozjaka, koja je zatvarala prijelaz iz Bosne u Dalmaciju. Posada Klisa, uglavnom uskoci, hrabro su odolijevali napadima turske vojske, koja je uporabno opsjedala tvrđavu od 1515. nadalje.
Turske snage iz bosansko-hercegovačkog sandžaka postavile su godinu dana prije posljednjeg napada na Klis tri utvrde ispod litice. Borba posade na čelu s kapetanom Petrom Kružićem trajala je više mjeseci. Osmanskom osvajanju pridonijeli su kunktatorskom politikom i Mlečani, koji su podišli zahtjevu osmanskog sultana. U dopisu dužda Andree Grittija od 10. veljače 1537. stoji zapovijed splitskome knezu da nitko od Splićana ne smije ni na koji način pomagati Klisu. Sankcija za prekršitelje bila je smrtna kazna i gubitak svih dobara. Isto je bilo zapovjeđeno i prije, prema zahtjevu sultana i osmanske vlade, a preko bosanskog sandžaka. Turske snage prisilile su posadu na predaju tek kada je ostala bez hrane i vode – 12. ožujka 1537. godine. Nakon što su zauzeli Klis, Turci su smaknuli kapetana Petra Kružića, a dio preživjelih uskoka sklonio se u Senj odakle je nastavio borbu.
