Vojno školstvo u povijesnom je smislu relativno nova pojava. Kroz tisuće godina vojne organizacije nije postojala neka čvrsto ustrojena institucija koja bi školovala časnike ili dočasnike. Na čelu vojske nalazio se vladar ili osoba koju je on ovlastio, na čelu većih vojnih postrojbi nalazili bi se plemići koji su o vojništvu naučili od oca, rođaka ili nekog drugog mentora, ili pak o ratovanju nisu znali baš ništa, a tek na čelu manjih postrojbi mogli smo vidjeti stare i iskusne vojnike koji su se istaknuli svojim sposobnostima te su postavljeni za zapovjednike desetina ili satnija. Upravo su ti iskusni niži zapovjednici često spašavali neku vojsku od potpunoga poraza u koji bi je vodili plemići bez ikakvoga prethodnog vojnog obrazovanja.
Vojne akademije nastaju tek u 18. stoljeću kao institucije u kojima su se obrazovali budući časnici topništva ili inžinjerije, a tek kasnije i ostalih rodova. Jedna od najstarijih vojnih akademija je Terezijanska vojna akademija koju je 14. prosinca 1751. godine u Bečkom Novom Mjestu utemeljila carica Marija Terezija. Prvom zapovjedniku Akademije, maršalu Leopoldu Josefu von Dhaunu, carica je naredila: “Učini mi od njih marljive časnike i časne ljude!” Primalo se 200 osoba – 100 plemića i 100 “običnih” ljudi iz građanstva. U početku je izobrazba trajala čak 11 godina, da bi se ovaj rok s vremenom sveo na tri godine. Nakon toga utemeljena je Inžinjerijska akademija u Beču, a godine 1808. formirana je Kadetska satnija (škola) u Olmützu te 1818. u Grazu. Počevši od 1782. za sinove palih vojnika stvorene su “odgojne ustanove” pri svakoj od 50 njemačkih i ugarskih pukovnija.
Do konačnoga prekida s tradicijom dolazi u razdoblju od 1850. do 1860. godine kada se ukida školovanje po pukovnijama i stvaraju se centralizirane škole, u početku zvane “višim” i “nižim odgojnim ustanovama” te “kadetskim institutima”...
Ne propustite od četvrtka, 5.2. u prodaji novi broj magazina Vojna povijest na svim kioscima za samo 19,99 kuna.
