...Kampanja za otočje je izvršena usred velike ekonomske krize u Argentini i velikih građanskih nereda. Kako bi se pozornost javnosti okrenula s vanjskog duga te inflacije od 600%, vojna je vlada mobilizirala stanovništvo prema nacionalnom cilju oslobođenja otočja, nekoliko stotina kilometara or Argentine koji su bili pod britanskog kolonijalnom vladavinom...
Prije nego što je započela invazija, argentinska hunta pomogla je CIA kako bi se porazili komunistički militanti u Nikaragvi; tada se financirala suparnička grupa pobunjenika iz Nikaragve, tzv. Contras. Argentinci su zbog tih razloga vjerovali kako će SAD biti neutralan ako se dogodi invazija na Falklandsko otočje.
Admiral Anaya vjerovao je da će se SAD protiviti korištenju sile kao što se protivio tijekom Sueske krize 1956. godine. Godine 1981., Britanija je prihvatila neovisnost svoje bivše kolonije, Rodezije, te je to bila izravna činjenica da se Britanija odriče svoje kolonijalne prošlosti.
Dana 19. ožujka 1982. godine, Argentinci su započeli s invazijom Južne Georgije te otočja Južnog Sandwicha, 165 kilometara od obale Patagonije. Uskoro su se Argentinci počeli iskrcavati na obale Falklandskog otočja 2. travnja.
Zbog okupacije Južne Georgije i otočja Južnog Sandwicha, Britanci su poslali dvije podmornice. Situacija nije shvaćena ozbiljno sve do invazije Falklandskog otočja.
Rat nikada nije službeno objavljen iako su obje strane objavile da je otočje tada bilo ratna zona. Neprijateljstva su ograničena isključivo na područje u ratnoj zoni te dio Južnog Atlantika.
Argentinska namjera bila je pokrenuti brzu i simboličnu okupaciju s brzim povlačenjem jer su smatrali da Britanci neće odgovoriti vojnom silom.
Nastavak feljtona čitajte sutra 7. lipnja na svim kioscima!
