Ovom prilikom osvrnut ćemo se na jednu zbirku sredstava naoko mističnu, etički gledano podmuklu, mnogima koji su služili vojni rok mrsku, a to je atomsko-biološko- kemijska obrana. Povijesno gledano priča počinje jako davno uporabom otrovnih strelica vrhova umočenih u ekstrakte otrovnog bilja kao otrova, zapaljivih i zagušljivih sredstava kao što je grčka vatra, sredstava sa sumporom, a biološka opasnost ostvarivala se ubacivanjem zaraženih i raspadnutih lešina životinja. Od 16. stoljeća razvojem kemije razvijaju se po malo sredstva sve lakše primjenjiva kao oružje. U Njemačkoj se 1570. predlažu granate punjene arsenom. U 17. stoljeću u Francuskoj i Italiji počinje razvoj otrovnih topničkih i ručnih granata, a razvoj sve više uzima maha.
Razvoj bojnih otrova od jednostavnih sredstava pa do suvremenih binarnih otrova, kao i cijele palete bioloških sredstava, kulminirao je i najrazornijim nuklearnim sredstvima. Sva ta sredstva uvjetovala su i razvoj protumjera i sredstava zaštite. Danas u okviru borbe protiv terorizma sve više značaja, ako ne čak i glavno polje primjene mjera zaštite od navedenih sredstava je u svakodnevnom životu. Razvoj tehnike i visok stupanj obučenosti terorista postaje najveća opasnost. Uporaba u vojne svrhe ima malu vjerojatnost zbog straha da i druga strana ne uzvrati istom mjerom...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 4. ožujka na svim kioscima!
