Prije 340 godina, 30. travnja 1671. godine, u Bečkom Novom Mjestu pogubljeni su hrvatski vitezovi Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, borci za hrvatsku slobodu i prava hrvatskog naroda. Njih su dvojica bila na čelu pokreta protiv Bečkog dvora, centralizma i apsolutizma, koji je u povijesti poznat kao ZrinskoFrankopanska urota. Možda niti jedan događaj iz hrvatske povijesti nije toliko zanemaren ako se pogleda njegovo značenje i važnost, i niti jedan događaj možda nije znakovitiji od utamničenja i pogubljenja Zrinskog i Frankopana, iz kojeg se mogu povući paralele i pronaći slični slučajevi kroz hrvatsku povijest, sve do današnjih dana.
Iako je nezadovoljstvo odnosom Beča prema Hrvatskoj i Ugarskoj među hrvatskim i ugarskim plemstvom tinjalo već dulje, izravni uzrok i povod pokreta protiv Habsburgovaca bilo je potpisivanje sramotnog Vašvarskog mira s Osmanlijama 1664. godine kojim je Leopold I. omogućio Turcima da zadrže sve što su do početka rata osvojili, bez obzira na činjenicu da su kod Sv. Gotharda potpuno potučeni i poraženi. Hrvatsko i ugarsko plemstvo, koje je bilo na čelu većine ostvarenih pobjeda u ratu s turskom vojskom, na takav odnos i ponašanje Beča nije željelo pristati. Pokrenut je savez koji je želio srušiti habsburšku vlast u Hrvatskoj i Ugarskoj, na čijem su čelu bili Nikola, a kasnije i Petar Zrinski, te ostrogonski nadbiskup Đuro Lippay i ugarski palatin Franjo (Ferenc) Wesseleny. Kasnije su im se pridružili i Erazmo Tattenbach, plemić iz Štajerske, i sudac Franjo Nadasdy. Nikola Zrinski, čelni čovjek urote, krenuo je u traženje savezništva izvan domovine.
