U povijesti će ostati zapisan jedan važan datum, datum kada je goloruki hercegovački narod stao pred tenkove JNA u Pologu. Povijest će pamtiti taj 7. svibnja 1991. godine. Kako bih pobliže objasnio što se događalo u Pologu tih dana, vratit ćemo se u '91. i prisjetiti se tog događaja…
U općinsku zgradu Široki Brijeg tog 7. svibnja došao je glas: „Tenkovi idu premu Lištici, snalazite se kako god znate“.
Ljudi iz općine brže-bolje su se organizirali i na granici općina Široki Brijeg i Mostar postavljene su barikade od kamiona. Iza tih kamiona postavljeni su mnogi automobili osoba iz Š. Brijega i Gruda koji su došli na te barikade. Stigoše tenkovi JNA. Stadoše. Čudili su se, odakle prepreke na putu?
Nedugo nakon toga, do njih je doprla vijest da su blokirani, da nemaju kuda proći. Njima je bilo nepojmljivo kako narod bez oružja može zaustaviti tako snažnu silu. E sad se postavlja pitanje, zašto su ti tenkovi zaustavljeni?
Naime, u noći 6. na 7. svibnja 1991. u mostarsku vojarnu JNA stigla je zapovijed iz Beograda koja je glasila da se jedan dio 10. mehanizirane brigade osposobi te da se s tom brigadom ide prema Sinju. No ova postrojba nije izvršila svoj zadatak, njezin krah bio je u Pologu. 
Goloruki hrvatski narod stao je pred tenkove i tako spriječio moguću okupaciju zapadne Hercegovine, odnosno spajanje srpskih jedinica iz Knina, odnosno Krajine, s jedinicama JNA u Mostaru i vjerojatno spriječio napad na Split. U ova tri dana, koliko su trajale barikade, puno toga se dogodilo, no ja ću iznijeti one najbitnije događaje.

Utorak, 7. svibnja 1991. prvi je dan barikada. Tenkovi su zaustavljeni od strane golorukog naroda. Vojska želi proći, ali narod to ne dopušta. Izvijaju se transparenti, hrvatske trobojnice, pjevaju se domoljubne pjesme. Između vojske i naroda uspostavljena je „tampon zona“ koju kontrolira policija. Tijekom cijelog dana pristiže sve više ljudi iz Gruda i Širokog i ostalih mjesta. Vojska nije uspjela proći, narod ne popušta, vojska noć provodi u tenkovima i vozilima.
Došla je i srijeda, drugi dan barikada, stanje se ne mijenja, osim vremena koje se poboljšalo. Dolaze mnoge televizijske ekipe, iz Hrvatske, iz Sarajeva, iz stranih zemalja. Polako ovaj događaj pobuđuje veliko medijsko zanimanje. U okolnim općinama Širokog Brijega vlada uznemirenost. U Imotskome su bile postavljene barikade, u slučaju ako bi tenkovi kroz Polog silom prošli, ali te su barikade ubrzo uklonjene. U Gorici i u Grudama povišena atmosfera, svi su u neizvjesnosti što će se dogoditi u Pologu. A u Pologu se stanje ne mijenja, vojska je s jedne strane, a narod s druge. Skupilo se nekoliko žena s transparentima „Vojnici ne pucajte na majke“ i „Želimo mir“. Isto tako, te su žene napravile uštipke i odnijeli piće svim tim vojnicima koji taj dan nisu ništa jeli. Jedan od vojnika pitao je žene koja mu je davala kavu: „Je li ovo otrovno?“ Ona mu je odgovorila: „Ja to ne dajem tebi, već mom sinu koji isto služi vojni rok u JNA“.
Polako je izmicao kraju i taj drugi dan barikada. Približavao se treći.

JNA je uvidjela da ništa neće postići pregovorima te je izvršila desant na općinu Široki Brijeg. Desanti su izvršeni na područjima sela Ledinac i na području sela Vranić. Općina Široki Brijeg blokirana je, prometuje se samo seoskim cestama.

U Polog dolazi Alija Izetbegović, uvjerava narod da propusti vojsku. Narod ne sluša. Megafon u ruke uzima fra Mladen Hrkać, sada pokojni, a tada gvardijan širokobriješkog samostana. Mogu sa sigurnošću reći da je fra Mladen bio taj koji je uvijek uspijevao smiriti narod, njegov autoritet puno je značio narodu.
“Predajte mene slobodno, ali sebe čuvajte“- nakon tih fra Mladenovih riječi, svi su utihnuli, znao je narod da je tu njihov fra Mladen, čovjek kojega trebaju slušati. Govornici su rekli svoje, a Alija Izetbegović i ostala delegacija idu na dogovore s vojskom. Nakon dogovora narodu se obraća Anđelko Mikulić, tadašnji gradonačelnik Š. Brijega, zatim Zdenko Ćosić te Alija Izetbegović.
Svojim riječima Alija je potaknuo narod da propusti kolonu tenkova, polako je krenuo prema narodu i narod je počeo sklanjati barikade, tj. svoja vozila.

Svi su se uputili prema Širokom Brijegu. U samom centru grada skupila se jedna grupica ljudi koji su mislili da mogu još zaustaviti tenkove. No opet fra Mladen uzima megafon u ruke i svojim riječima je razbio zamisao te grupice. Tenkovi prolaze kroz Široki, noć je, cijeli Široki drži svijeće u rukama. Odoše tenkovi na Kupres, na „vojnu vježbu“. Poslije će se pokazati da je JNA tražila najbolje mjesto odakle će dalje napadati područje Hercegovine i Dalmacije. O svim ovim događanjima na Pologu '91. snimljen je i film redatelja Zdenka Jurilja pod nazivom „3 dana“.
Danas mnogi govore o Hercegovcima, oni su ovakvi, oni su lopovi…
No ne zaboravite, kada je trebalo stati pred tenkove, Hercegovci su stali i spasili Hrvatsku, to nikad ne treba zaboraviti!

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’