Druga vrsta sastava HV-a u kojima se provodila obuka bile su postrojbe ročnog sastava. Dolaskom u HV ročni vojnici upućivani su u centre za rodovsku obuku u kojima se provodila temeljna i specijalistička obuka. Po njenom završetku upućivani su na završnu obuku u postrojbe većinskog ročnog sastava kojim su zapovijedali djelatni časnici i dočasnici ili u borbene postrojbe djelatnog sastava kao neke od gardijskih brigada. Model obuke ročnog sastava bio je modificirana verzija obuke iz JNA.
Treća vrsta sastava HV-a u kojima se provodila obuka bile su postrojbe pričuvnog sastava. Od početka Domovinskog rata pa do njegova kraja obuka u pričuvnim postrojbama provodila se ovisno o situaciji na bojištu, brojčanoj popunjenosti ljudstvom i vojnom tehnikom. Kada su uvjeti dopuštali, obuka svake nove smjene postrojbe koja bi odlazila na bojište provodila se prije njihova odlaska. Jedan od velikih problema bile su razlike u godinama starosti mobiliziranih pripadnika pričuvnih postrojbi jer su utjecale na njihovu fizičku pripremljenost, kao i poznavanje rukovanja vrstama naoružanja koje se nije koristilo u JNA za vrijeme njihova služenja vojnog roka. Vojna izobrazba pripadnika HV-a započinje početkom listopada 1991. na bojištima kroz kratke tečajeve osnovnoga vojnog opismenjavanja u nekoliko dana (vođenje vojne dokumentacije, organizacija položaja i sustava paljbe, uvezivanja zapovjedništava i tako dalje), da bi se zapovjednici postrojbi bolje osposobili za organiziranje obrana jer je velik broj tadašnjih zapovjednika bio vojno neškolovan. Kao privremeno rješenje u tadašnjoj vojnoj situaciji na bojištima u Hrvatskoj, to je bilo jedino moguće rješenje koje se moglo provesti. Od studenoga 1991. u prostorima bivše Vojno-tehničke akademije JNA stvara se Hrvatsko vojno učilište (HVU) „Petar Zrinski“ u Zagrebu. U njemu će 1992. godine sustavno započeti stalno školovanje časnika i dočasnika kopnene vojske kroz tečajeve temeljne i napredne vojne izobrazbe u trajanju od četiri do šest mjeseci.
Od sredine 1993. godine nastaje Zapovjedno-stožerna škola „Blago Zadro“, dok se dočasnička škola izmješta u Jastrebarsko. Paralelno s time u prosincu 1992. nastaje u Splitu mornarički nastavni centar, a u Zadru zrakoplovni nastavni centar za izobrazbu časnika i dočasnika. Iako su kapaciteti navedenih centara za izobrazbu polaznika bili brojčano mali u odnosu na potrebu za školovanjem časnika i dočasnika HV-a, oni su pridonijeli da se tijekom Domovinskog rata poboljša vojnostručno znanje jednog dijela zapovjednika u postrojbama. To će pridonijeti da se pobjede postignute u posljednjoj godini rata stručno i kvalitetno provedu onako kako su bile planirane.
Obuka u HV-u u tri vrste sastava – profesionalni sastav, 1. dio
