Diverzije britanskih agenata nipošto nisu bile najvažnije akcije SOE u Jugoslaviji u predvečerje svjetskog sukoba. Britance zabrinjava što knez Pavle i kraljevska vlada sve više skreću državni brod u vode nacističke Njemačke i oni to nastoje spriječiti. Zato SOE početkom 1941. godine pojačava svoje djelovanje u Jugoslaviji „kako bi, najprije, političkom agitacijom i propagandom odvratila kneza Pavla od potpisivanja Sporazuma i, zatim, ako u tome ne uspije da bi protiv njega pripremila državni udar“.
Britance su i prije zaokupljale takve misli. Službenik Foreign Officea P. M. Rose u jednoj je promemoriji još 29. listopada 1940. godine svome šefu napisao: „Ako nismo uspjeli nagovoriti vladu [Kraljevine Jugoslavije – op. a.] da promijeni svoju politiku, mogli bismo barem uspjeti nagovoriti ljude da promijene svoju vladu. S tim u vezi vjerujem da sigurno raspolažemo i drugim oružjima, a sada je vrijeme da ih upotrijebimo“. Churchilla brine prije svega sudbina Grčke, ali vrlo dobro zna da padom Jugoslavije i njezin južni susjed dolazi u težak položaj. Zato svim silama nastoji pridobiti „Juggeryju“.
