General pješaštva Rudolf Lüters (zapovjednik njemačkih postrojbi u NDH) izdao je 12. siječnja 1943. dvije konačne zapovijedi za provedbu pothvata „Bijeli I.“. Prva zapovijed odnosila se na koncentraciju snaga za predstojeći pothvat, a druga je sadržavala operativnu zamisao provedbe samoga pothvata te poseban dodatak koji je regulirao zajedničko djelovanje zrakoplovnih postrojbi Luftwaffe (njemačkoga ratnog zrakoplovstva) i Zrakoplovstva NDH. Operativna zamisao pothvata „Bijeli I.“ bila je da se, u zajedničkom djelovanju s talijanskim V. zborom, okruže, a potom unište partizanske postrojbe na području: Karlovac – Ogulin – Gospić – Knin – Bosanski Petrovac – Sanski Most – Glina. Navedeno je trebalo postići brzim prodorom dviju njemačkih divizija (SS-ove dragovoljačke gorske divizije „Princ Eugen“ iz smjera Karlovca i 717. pješačke divizije iz smjera Sanskog Mosta) te time presjeći „partizansko područje“ (prema planu pothvata već drugoga dana provedbe pothvata, 21. siječnja 1943., navedene divizije trebale su ostvariti kontakt u selu Vrtoč) uz koncentrično nastupanje ostalih postrojbi. Na temelju navedene operativne zamisli za provedbu pothvata „Bijeli I.“ određeni su „pojedinačni“ zadaci postrojbi koji su predviđeni za izvršenje pothvata:

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest