Dana 13. studenoga 2017. ministri vanjskih poslova i obrane 23 država-članica Europske unije (bez Malte, Irske, Portugala, Danske i Britanije) potpisali su plan o ustanovljavanju „Permanentno strukturirane suradnje“ (Permanent Structured Cooperation– PESCO) u području obrambene politike kao okvir za čvršću suradnju i izgradnju europskih vojnih kapaciteta. Ne bez razloga, niz europskih lidera predvođenih visokom povjerenicom za vanjsku i sigurnosnu politiku Federicom Mogherini taj je čin označilo povijesnim. Načelo „više Europe“ u području obrane je realizirano. Time je završeno 65 godina dugo razdoblje neuspjelih pokušaja EU-a u pogledu stvaranja jedinstvenih obrambenih kapaciteta, ostvarenja narativa „Europe koja štiti“. Davne 1950. francuski premijer René Pleven podnio je plan za europsku obrambenu integraciju uključujući stvaranje europske vojske i imenovanje europskog ministra obrane.
Svih šest država tadašnje Europske zajednice za ugljen i čelik potpisalo je Sporazum o ustanovljavanju Europske obrambene zajednice (Treaty establishing the European Defence Community), koji konačno nisu ratificirale Velika Britanija i Francuska čime je za naredna desetljeća dokinuta ideja o stvaranju europske vojske. No redefinirani sigurnosni i poli- tički kontekst omogućio je, barem inicijalno, postizanje povijesnog sporazuma.
Globalni svjetski nered, financijska kriza, terorizam koji je nakon nekoliko desetljeća opetovano na sceni u europskim metropolama, bliskoistočni kaos i njegove posljedice prvenstveno migrantski valovi pri čemu svaki naredni može izazvati još veću destabilizaciju te interdržavne i intersocijetalne sukobe, neizgrađene i fragilne države u europskom susjedstvu EU-a, destabilizacija u europskom istočnom okruženju uvjetovana akcijama Ruske Federacije u Gruziji i Ukrajini te nova ruska međunarodna uloga, institucionalna i upravljačka kriza EU-a te nepostojanje jedinstvenoga strateškog određenja, refokusiranje američkih strateških interesa i odmak od Europe kao središta, američki zahtjevi za financiranjem NATO-a u predviđenom standardu od dva posto bruto društvenog proizvoda do 2020., samo su neki od važnijih čimbenika i procesa koji su pitanja sigurnosti posljednjih godina postavili u središte političkog i javnog diskursa EU-a.
U odgovoru na izazove europski akteri ponudili su različite odgovore i rješenja. Jedan od njih bio je kontinuirani poziv čelnika Europske komisije Jeana-Claudea Junckera da je „vrijeme da Europska unija stvori vlastitu vojsku“. Taj je poziv, potpomognut političkim i „policy“ argumentiranim analizama njegovih savjetnika predvođenih Michelom Barnierom, posebnim savjetnikom za europske sigurnosne i obrambene politike, konačno i realiziran.
