Euforija bitke moćna je i često smrtonosna ovisnost, jer rat je droga”, napisao je to ratni dopisnik Chris Hedges u svojoj knjizi u kojoj tvrdi da za ljude koji na neki način iskuse rat to iskustvo može biti uzbudljivo i zarazno.
Iako možda previše otkriva i prije prve scene, ratna drama „Narednik James“ započinje upravo tim citatom koji se savršeno uklapa u poantu filma. „Narednik James“ nije film pun ratnih okršaja, jer kroz cijeli film pratimo skupinu američkih pirotehničara u Bagdadu za vrijeme iračke okupacije. Neprijatelji su ovdje nevidljivi, ali napetost je svejedno prisutna jer svaki pogrešan potez znači život ili smrt. Kada ti je takva situacija svakodnevica, većini ljudi takav je život pakao. No za neke je to droga, jedino što njihovu životu daje smisao. „Narednik James“, dobitnik šest Oskara, uključujući i onoga za najbolji film 2010. godine, odlikuje se izvrsnom režijom redateljice Kathryn Bigelow i zanimljivom središnjom temom: Može li rat izazvati ovisnost?
Scena s kojom se film otvara vrlo je važna, i to prvenstveno zato što ona definira likove i njihove postupke kroz ostatak filma, ali i zato što u tih desetak minuta vidimo na koji način redateljica Bigelow gradi napetost. Usred suncem okupanoga Bagdada netko je ostavio bombu pored ceste i na teren je poslan tim od trojice pirotehničara da je deaktiviraju. Njihov zapovjednik Thompson na sebe oblači odijelo za deaktiviranje bombi, dok Sanborn (Anthony Mackie) i Eldridge (Brian Geraghty) služe kao podrška i zaštita glavnomu pirotehničaru, pretražuju okolinu za znakove bilo kakvih prijetnji.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. ožujka 2019.
