Rat za austrijsko naslijeđe bio je skup nekoliko ratova koji su započeli nakon smrti Karla IV., cara Svetog Rimskog Carstva te vođe austrijskog dijela kuće Habsburg, 20. listopada 1740. U ratu za austrijsko naslijeđe, Francuska je neuspješno podržavala bavarske i španjolske želje za habsburškim teritorijem, te Karla Alberta, izbornog plemića Svetog Rimskog Carstva da preuzme carsku krunu. Cilj je bio uništavanje i slabljenje Austrije, dugogodišnjeg francuskog neprijatelja.
Slika: vojskovođa Luj Karlo August Foquet
Usporedno s tim ratom, trajali su i Prvi šleski rat (1740. - 1742.) te Drugi šleski rat (1744. - 1745.) u kojima se pruski vladar Fridrik II. Veliki borio zajedno s Francuskom kako bi oduzeo Austriji bogatu provinciju Šlesku. Uz navedene sukobe započeo je i kolonijalni rat između Francuske i Britanije oko posjeda u Indiji i Sjevernoj Americi.
Rat je započeo 16. prosinca 1740., kada je pruski vladar Fridrik II. Veliki napao Šlesku, jednu od najbogatijih austrijskih provincija. Njegova je vojska porazila Austrijance blizu Mollowitza u travnju 1741. godine te okupirala Šlesku. Ubrzo je velika pobjeda potaknula različite glasine u Europi da se Austrija više ne može obraniti te je tako započeo puno veći sukob. U idućih mjesec dana, francuski "comte", kasnije maršal, Karlo Luj August Fouquet sklopio je savezništvo s Bavarskom i Španjolskom te kasnije sa Saskom i Pruskom protiv Austrije, a austrijska carica Marija Terezija (kćer Karla IV.) dobila je podršku iz Britanije, koja se bojala da ako Francuska bude najjača sila u Europi, neće moći održati svoje trgovačko i komercijalno carstvo. Tako je rat bio i dio sukoba između Francuske i Britanije koji će trajati od 1689. do 1815. godine.
Slika: vladar Fridrik II. Veliki (Pruska)
Invazija na Austriju i Bohemiju od strane francuskih i bavarskih postrojbi ubrzo se raspala zbog nejedinstvenog cilja i vojne nesposobnosti. Austrija je privremeno neutralizirala Prusku dopustivši joj pripajanje Šleske u srpnju 1742. godine; protjerala je Francuze i Bavarce iz Bohemije, te zauzela Bavarsku. Austrijski saveznici - vojske Britanije, Hannovera i Hessea - porazili su Francuze u bitki kod Dettingena (27. lipnja 1743.) u Bavarskoj. U rujnu 1743. Savoja se priključila Austrijancima, a Francuzi su se povukli unutar granica svoje zemlje. U siječnju 1745. godine preminuo je car Karlo VII. (Karlo Albert Bavarski), koji je bio glavni pretendent za austrijske provincije. Njegov sin, Maksimilijan Josip III. odrekao se ciljeva svog oca te je podržao Franju Stjepana na carskim izborima kako bi se Austrija vratila na slavne staze svoje povijesti. Fridrik se uplašio ovakvog razvoja događaja i rasta austrijske moći te je ponovno ušao u rat.
Slika: carica Marija Terezija
Mirovnim ugovorom u Dresdenu 1745. godine završio je Drugi šleski rat u kojem je Pruska dobila šlesko područje.
Zadnji veliki ratni francuski uspjeh bio je osvajanje Nizozemske (1745. i 1746.), a ubrzo je nastupila i velika francuska pobjeda u bitki kod Fontenoya 11. svibnja 1745. Međutim, rat se ipak neuspješno nastavio voditi do 1748. godine - Britanci su se povukli na svoje otočje, a ubrzo su financijski razlozi natjerali sve zemlje da teže skorašnjem završetku rata. Ugovor u Aix La Chappeleu (Aachenu), listopad 1748. godine, potvrdio je Mariji Tereziji naslijeđe većine provincija Svetog Rimskog Carstva. Pruska je zadržala Šlesku, međutim kolonijalni ratovi i ostali sukobi Francuske i Britanije nisu završili.
Izvor: Brittanica, MHO
