Haaški osumnjičenik za ratne zločine počinjene na teritoriju BiH Ratko Mladić, general JNA i zapovjednik Kninskog korpusa, sudjelovao je potkraj 1991. i dijelom 1992., prije odlaska u BiH, u pregovorima Mješovite komisije za razmjenu zarobljenika. Ta je komisija imala zadatak provoditi razmjenu zarobljenika s područja sjeverne i srednje Dalmacije, i to onih koji su bili uhićeni i pritvoreni na hrvatskoj ili srpskoj strani. Voditelj Komisije s hrvatske strane, u kojoj su bili samo civili, bio je Tonči Staničić, dok je sa srpske strane to bio Mladić ili po potrebi jedan od njegovih vojnih zamjenika.
Srpski članovi Komisije bili su zapravo osobe odabrane iz vojnih struktura JNA i civili iz SAO Krajine. Komisija se nalazila i raspravljala uglavnom u mjestima šibenskog zaleđa, i to u Žitniću, kojega su pod nadzorom držali udruženim snagama srpski četnici i JNA, odnosno u Pakovu Selu u kojemu su bile hrvatske postrojbe. Valja naglasiti da Mladić nikada nije prelazio iz Žitnića u Pakovo Selo, govoreći kako nema dovoljno sigurnosti za sebe u mjestima gdje se nalazi hrvatska vojska. Potrebno je napomenuti i da su rad Komisije uvijek svojom nazočnošću pratili članovi promatračke misije EZ-a u Hrvatskoj.
Upravo zato Mladićevo obrazloženje o njegovoj navodnoj nesigurnosti nije bilo opravdavajuće, jednostavno zato što su promatrači bili jamac sigurnosti svakoga člana Komisije. Mladićevo ponašanje u pregovorima bilo je nadasve bahato i drsko, a proizlazilo je iz njegove svjesnosti o trenutnoj vojnoj nadmoći strane koju je zastupao.
