Tijekom povijesti današnji njemački dio Europe bio je nastanjen različitim narodima. Bio je dom keltskim plemenima nekoliko stoljeća prije Krista. Dvadesetih godina prvog stoljeća Rimsko Carstvo zauzelo je veći dio tog područja te je ono postalo dijelom Carstva sljedećih 200 godina.
Rimska okupacija današnje jugozapadne Njemačke počela je 15. godine prije Krista. Bio je to početak Alpinske kampanje u kojoj su Druz i Tiberije, posvojeni sinovi Cezara Augusta, zauzeli pobrđe Alpi te uspostavili rimsku vladavinu. Taj predjel uz lijevu obalu rijeke Rajne, koju je zauzeo Julije Cezar, trebao je biti početna točka za napad na Germaniju. Trebalo je početi veliki napad s krila, što je bio dio plana Cezara Augusta, koji je htio pripojiti područje sjeverno od rijeke Elbe pod rimsku vladavinu.
Godine 7. Publije Kvintilije Var postao je guverner okupiranog germanskog područja. Rim je očekivao da će pokorene zemlje biti transformirane u klasične provincije. Međutim, Rim nije očekivao tako jako germanski otpor.
Godine 9. godine poslije Krista njemačko pleme napalo je rimsku vojsku. U bitci za šumu Teutoburger velika rimska vojska pretrpjela je strašan poraz. Var je počinio samoubojstvo, a u dalekom Rimu Cezar August lamentirao je: „Vare, Vare, vrati mi moje legije.“
Zbog ovog teškog poraza agresivna politika Rimskog Carstva nastavit će se u Germaniji sljedećih desetljeća.
Sredinom prvog stoljeća, pod vodstvom Klaudija, Rimljani su pokrenuli drugi veliki napad na jugozapadnu Njemačku. Ovo je bio vrlo dobar i uspješan potez jer su uspjeli zauzeti područje do rijeke Dunav te su uspostavili niz utvrda (castella).
Ustroj utvrda u Rottweilu i Waldmoessingenu tijekom vladavine Vespazijana, 75. godine poslije Krista, pomogao je Rimljanima da skrate put između Rajne i Dunava. Nakon nekoliko godina, tijekom vladavine Domicija, granica na Dunavu pomaknuta je naprijed prema Švapskoj visoravni. Između 80. i 90. godine rimske postrojbe ponovno su napredovale. Nova granica potvrđena je na rijeci Neckar.
Zadnje veće napredovanje rimske vojske ostvareno je pod vladavinom Antonija Pia tijekom sredine drugog stoljeća. Sjeverna granica protezala se između Gornje Germanije i Recije. Kasnije će biti poznata pod imenom „Limes“.
Dužine 500 kilometara, „Limes“ je najveća građevina koju je izgradio čovjek nakon Kineskog zida. U provinciji Gornje Germanije sastojala se od drvenih palisada izgrađenih iza dubokog prokopa. U Reciji su zidovi bili sagrađeni od kamena. Vojnici su stajali u tornjevima izgrađenima na pristojnim udaljenostima. U opasnosti od napada, poruka je išla od tornja do tornja kako bi se uspješno dojavilo vojnicima stacioniranima u utvrdama iza Limesa. Identificirano je oko 70 takvih utvrda.
Rome 2 Total War je grozan