Unuk sigetskog junaka Nikole IV. Zrinskog i hrvatski ban Petar Zrinski rodio se 6. lipnja 1621. u Vrbovcu, tri godine poslije svog jednako slavnog brata Nikole. Braća su u Trnavi završila uglednu školu za velikašku mladež. U pratnji kanonika Matije Szenkviczija poslije je s bratom otputovao u Italiju gdje se bavio vojnim znanostima i topništvom. Nakon povratka u Hrvatsku 1637. sukobio se s Osmanlijama kraj Kanjiže (Nagykanizsa), a iduće godine s Nikolom je podijelio obiteljsko imanje. Od tada je boravio u Ozlju. Povijest obojicu pamti po lavljoj hrabrosti, ratničkoj vještini i banskom položaju. Već 1647. Petar je postavljen je na dužnost kapetana žumberačkih uskoka s kojima je sudjelovao u zadnjim bojevima Tridesetogodišnjeg rata. Zrinski se istaknuo u završnim bitkama 1647. i 1648. koje su bile na njemačkom i češkom bojištu. Nakon toga ratovao je s Osmanlijama. Osmanskim je snagama nanio poraz kod Slunja 1649. Tijekom Kandijskog rata pomagao je Mletačku Republiku na kopnu i moru, nanijevši Osmanlijama velike štete. Po povratku u Hrvatsku nastavlja vojevati protiv Osmanlija. Porazio ih je kod Perušića u Lici 1655. Napredovao je u vojnoj hijerarhiji, pa je postavljen za »ogulinskog i senjskog kapetana i kapetana cijelog Primorja«. Dok je trajao Erdeljski rat, Zrinski je pobjeđivao Osmanlije po hrvatskim gorskim krajevima, a ističe se velika pobjeda u Gackoj kod Jurjevih stijena 16. listopada 1663. gdje je s 300 hrvatskih ratnika razbio Deli-pašu Badanjkovića i njegovih 1 400 vojnika, te kad je sa svojih 2 500 ratnika razbio Ali-pašu Čengića i njegovih 10 000 vojnika.
Koliko je bio sjajan ratnik i velik junak, najbolje govori podatak da je kralj nazvao Petra »štitom kršćanstva i strašilom Turaka«. Premda je Europa brujala o veličanstvenoj pobjedi, uskogrudnost, zavist i sitni interesi vrhovnog zapovjednika Vojne krajine generala Ivana Herberta Auersperga poništili su učinke pobjede: Zrinskog je tužio zbog neposluha, pa je Zrinski bio prisiljen predati ratni plijen i zatočenike. Osim ratovima i politikom Petar Zrinski se poput mnogih hrvatskih velikaša bavio i književnošću. Preveo je bratovo djelo »Adrianskoga mora sirena« s mađarskog na hrvatski jezik. Glasovito je i njegovo oproštajno pismo ženi Katarini, koje je napisao dan prije smaknuća. Poslije sramnog Vašvarskog mira, protivnog hrvatskim interesima, braća junaci pokušala su pribaviti samostalnost svojoj domovini. Na nesreću, obojica su zaglavila. Nikola je stradao u lovu, dok je Petar prijevarom namamljen u Beč, pa je 1671. zajedno s mladim Frankopanom pao pod krvnikovim mačem. Mnogi su velikani hrvatske književnosti, od Eugena Kumičića i Tita Strozzija, preko Ivana Raosa do Mire Gavrana, posvetili svoja djela Petru Zrinskom. Na poticaj Braće hrvatskog zmaja posmrtni ostaci Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana preneseni su 1919. nakon propasti Habsburgovaca u zagrebačku katedralu, gdje se i danas nalaze.
...hrvatska povjest,,,povjest jednog naroda koji je vlastitom krvlju placao svoje postojanje,,,Zrinski i Frankopani su samo jedan dio nase proslosti,,,,,,