U Domovinskom ratu, uz dobro poznate zaraće­ne strane bile su uklju­čene i mnoge druge manjine koje su svojim sudjelo­vanjem dale nemjerljiv doprinos u obrani Hrvatske. Jedna od tih manjina, o kojoj do sada nije na­pisano gotovo ništa te kojoj nije dodijeljeno odgovarajuće prizna­nje, hrvatski su Romi. Bez namje­re da se na bilo koji način uma­nji važnost doprinosa bilo kojega drugog branitelja, važno je prisje­titi se da je medu njima sudjelo­vao veći broj Roma s različitih po­dručja Republike Hrvatske.

U vojno-političkome smislu za­nimIjivo je primijetiti povijesnu činjenicu da Romi, kako na glo­balnoj tako i na bilo kojoj lokal­noj razini, spadaju među najmi­roljubivije narode. Romi nikada u povijesti nisu kolektivno vodili rat pod svojom zastavom te nika­da nisu ratovali za vlastiti teritorij. No Romi su sudjelovali u ratovi­ma na različitim stranama, ovisno o teritoriju i političkoj situaciji u kojoj bi se zatekli. U Domovinsko­me ratu, osim aktivnog sudjelova­nja na bojištima, Romi su također pomagali u humanitarnom, lo­gističkom i financijskom smislu.

Prije same pomisli na romske bra­nitelje valja naglasiti da je gotovo nemoguće doći do stvarnog broja Roma u Hrvatskoj. U ratnoj 1991. godini popisano je 6695 Roma, ali je u tom razdoblju došlo do veli­ke migracije Roma uzrokovane ratnim stanjem na području cije­le bivše Jugoslavije. Iako službe­ni podatak iz 2001. godine govo­ri o 9463 popisanih Roma, njihov stvaran broj znatno je veći. Pre­ma podatcima Vijeća Europe, ali i informacijama dostupnim kod mnogobrojnih romskih udruga, broj Roma u Republici Hrvatskoj prelazi trideset tisuća. U širemu smislu, vođenje bilo kakve stati­stike koja se tiče Roma općenito je otežano zbog birokratskih i administrativnih prepreka: velik broj hrvatskih Roma nema riješen ni status državljanstva, mnogi se drugačije deklariraju, a mnogi bi­vaju izostavljeni iz bilo kakvih pa tako i braniteljskih evidencija. U razgovorima s istaknutim rom­skim braniteljima dolazimo do ra­zličitih brojki koje se kreću od 600 do 1500, dok Ivan Rumbak, autor knjige o Romima "Od legenda do povijesti, od priča do stvarnosti", iznosi podatak o 2176 Roma bra­nitelja. Svi se slažu da medu spo­menutim braniteljima ima pogi­nulih, ali je do tog broja također teško doći. Prema riječima Nusreta Seferovića, predsjednika Udru­ge Roma branitelja iz Domovin­skog rata, broj poginulih Roma iznosi izmedu 30 i 50.

U dijelovima Republike Hrvatske, naročito onim istočnima, prevla­dava mišljenje kako se velik broj Roma priklonio agresoru s kojim su mnogi dijelili jezične karak­teristike, ali i pravoslavnu vjeru. Drugi su pak bili prisiljeni pristu­piti ili na neki način pomoći JNA kako bi zaštitili sebe i svoje obite­Iji. Takvih slučajeva najviše je bilo u Belome Manastiru, Iloku i Beli­šću. Bajro Bajrić, iz Udruge Romi za Rome, takve slučajeve smatra "velikom ljagom u povijesti romskog naroda na ovim prostori­ma." 1ako nevoljko pričaju o tom kontroverznom aspektu Domo­vinskoga rata, naglašavaju kako između Roma hrvatskih branite­lja i drugih Roma koji su djelovali na suprotnoj strani ne postoji ne­trpeljivost. Važno je imati na umu i činjenicu da su romski branite­lji, kao i svi njihovi sunarodnjaci, ponosni na svoje sudjelovanje u obrani Hrvatske.

Romski branitelji bili su uključe­ni u sve veće akcije, dok je najve­ći broj djelovao na područjima Sisačko-moslavačke, Ličko-senj­ske, Brodsko-posavske, Karlovač­ke, Osječko-baranjske županije te na području Zagreba i Zagrebačke županije. Također je zanimljiva či­njenica da su Romi bili dijelom ra­zličitih struktura i postrojbi što je dodatni dokaz njihovog aktivnog sudjelovanja i rasprostranjenosti unutar hrvatskih vojnih redova. 

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora