Rommel je stigao u Tripoli 12. veljače 1941. godine. Njegov je dolazak vrlo brzo alarmirao njemačke saveznike, ali još više njegove neprijatelje. Dva su glavna razloga Rommelovoga munjevitoga uspjeha na početku njegove afričke kampanje. Jedan je bio strateški i drugi taktički. Na prvom mjestu, Britanci su krivo procijenili dvije bitne stvari, vrijeme i veličinu njemačke prijetnje Cirenaiki iz čega su izvukli pogrješne zaključke o obimu i snazi britanskih snaga potrebnih za obranu njihova isturenoga pustinjskoga boka. Drugo, podcijenili su odlučnost, energiju i prije svega taktičku umješnost kojom je Rommel Britancima pokazao jednu novu formulu ratovanja – „Blitzkrieg“. Wavellova odluka da će Cirenaiku braniti samo jednom pješačkom divizijom (4. indijska) i jednom oklopnom brigadom (3. oklopna) posljedica su rizika kampanje i postrojbi poslanih u Grčku. Njemački vrhovni stožer i Hitler osobno su naložili Rommelu da ne kreće u napad prije svibnja do dolaska 15. oklopne divizije. Zanimljivo je da je i Wavell također procijenio da Rommel ne će biti spreman prije svibnja zato što će mu trebati vremena prikupiti snage. Iako nespreman, Rommel se odlučio za rizik. Napast će računajući da će dobit biti veća i gubitci manji ako protivniku ne dopusti organizirati obranu i dovući pojačanja.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora