Naslovnica

Sovjetski Tu-160 - najveći supersonični bombarder u povijesti

Prototip bombardera Tu-160 završen je 1981. godine te je službena proizvodnja započela tri godine kasnije.
08. veljače 2017. u 18:20 27 komentara 28458 prikaza
Tu-160
Foto: Wikimedia CC
Pogledajte galeriju 1/6

Priča je započela 1972. godine kada je projekt Tu-160 dobio koncesiju za izgradnju prvog sovjetskog supersoničnog bombardera, piše WHO.

Odmah je dobio nadimak Bijeli Labud, jer je bio bijele boje i aerodinamičnog oblika. Dizajn Tupoljeva natjecao se s dizajnima M-18 te Sukhoi T-4 koji je izgrađen iste godine ali nije ispunjavao ulogu strateškog bombardera. Sovjetska je vlada dala zeleno svijetlo za Tu-160. Sljedećeg je desetljeća izgrađen i testiran te je postao glavni simbol Ruskog ratnog zrakoplovstva, a koristi se i danas.

Tu-160 | Autor : Wikimedia CC Foto: Wikimedia CC

Prototip bombardera Tu-160 završen je 1981. godine te je službena proizvodnja započela tri godine kasnije. Dizajn je bio tada itekako futurističan. Postavljena su velika krila promjenjive geometrije te je Tu-160 bio inženjersko čudo doba. Tada se tvrdilo da je to najveći i najjači supersonični bombarder. Avion Tu-160 postizao je brzine od 2 Macha, a pogonjen je četirima turbo mlaznim motorima Kuznjecov NK-32. To su tada bili najjači motori ikada postavljeni u avion.

Raspon krila je bio od 20 do 65 stupnjeva, ili od 35.6 do 55.7 metara. Bijeli Labud dugačak je 54 metra. Posada se sastoji od četiri čovjeka - pilota, kopilota, bombardera te operatora obrambenih sustava.

Tu-160 | Autor : Wikimedia CC Foto: Wikimedia CC

Tu-160 posjedovao je zastrašujući borbeni arsenal od 20 000 kilograma, a mogao je nositi čak dvostruko više tereta. Bombarder je također posjedovao rotacijski lanser za nuklearne rakete.

Nakon početka proizvodnje 1984. godine, avion je prošao velik broj testova prije nego što je ušao u borbu. Sudjelovao je po prvi puta tijekom ruske intervencije u Siriji 2015. godine gdje i danas nastavlja bombardirati neprijateljske položaje. Devetnaest od trideset pet bombardera bilo je smješteno na vojnom aerodromu Pryluky. Nakon što se Sovjetski Savez raspao, nova država Ukrajina preuzela je sve oružje na ukrajinskom tlu. Bijeli Labudi postali su dio njihovog arsenala.

Tu-160 | Autor : Wikimedia CC Foto: Wikimedia CC

Ruska vojska pokušala je vratiti bombardere te su Ukrajinci iskoristiti to tijekom pregovora. Nakon nekoliko propalih pokušaja dogovora između ukrajinske vlade i Ruske Federacije, dogovor je postignut 1999. godine, da se vrati 8 ispravnih bombardera Tu-160 u zamjenu da Rusija otpiše dio ukrajinskog duga za plin.

Tu-160 | Autor : Wikimedia CC Foto: Wikimedia CC

Od tad flota Bijelih Labuda kontinuirano raste te ih danas postoji šesnaest. Stalno se nadograđuju i moderniziraju.

>>Sovjetske snage probile obruč oko Lenjingrada

>>Truman objavio da će SAD razviti vodikovu bombu

Elipso

  • makka76:

    dužine 24 metra??? valjda ste mislili na nekakvu maketu.... današnji "malo žešći" projektili su dugački skoro pa toliko, a TU 160 i više nego duplo....

  • Avatar Korny87
    Korny87:

    Među čitateljima osjećam da ne poštuju stoljetnu tradiciju ruskog zrakoplovstva.

  • Avatar nemam-pojm@
    nemam-pojm@:

    snaga aviona je zasrašijuća, kad bi na par stotina metara s pola snage preletio iznad grada izazvao bi potres, zračni vrtlog i zvučnu rezonancu. učinak,...razaranje bez borbenog djelovanja