Silovanje i orgijanje vojnika Crvene armije tijekom posljednjih dana nacističke Njemačke odvijalo se u puno većim razmjerima nego što se smatralo, ako uzmemo u obzir novu knjigu vojnog povjesničara Anthonyja Beevora. Beevor, koji je autor bestselera Staljingrad, piše da su sovjetske postrojbe silovale velik broj ruskih i poljskih žena koje su nekada nacisti zatočili u koncentracijskim logorima, uz milijune ostalih ljudi. Novi su brojevi izašli na svjetlo dana kada je autor istražio sovjetske arhive za svoju novu knjigu "Berlin" koja je izašla u travnju.
Beevor je studirao na Sandhurstu te je služio u 11. husarskoj postrojbi (elitna konjanička regimenta princa Alberta). Detalji života sovjetskih vojnika natjerali su ga da revidira svoj pogled na ljudsku prirodu.
"Iako se u prošlosti uvijek reklo da su svi muškarci potencijalni silovatelji, došao sam do zaključka da ako ne postoji vojna disciplina, većina vojnika s oružjem koji žive u neljudskim uvjetima tijekom par godina rata postat će potencijalni silovatelji", izjavio je za Bookseller.
On ponavlja grozne i bolesne tvrdnje američke feministkinje Marilyn French da su "muškarci u svim vezama sa ženama silovatelji".
Svaka sličnost s takvim tvrdnjama je najmanje rečeno, površna. Beevor je potresen činjenicom da su silovanje Ruskinje i Poljakinje iz njemačkih koncentracijskih logora. "Taj je podatak direktno kontradiktoran tvrdnji da su vojnici silovali kako bi se osvetili Nijemcima", izjavio je.
Kada su Rusi došli do Berlina, vojnici su smatrali žene nagradom; osjećali su se da mogu raditi što hoće jer su oslobodili Europe. To je zastrašujuće jer možemo shvatiti da je civilizacija jako površna, a "fasada - vanjski sloj" može se skinuti u vrlo kratkom vremenu.
Zbog Beevorove vrlo visoke reputacije među povjesničarima, njegove će se tvrdnje uzeti ozbiljno. Za svoju knjigu Staljingrad dobio je prestižnu nagradu Samuel Jonhson, Wolfson nagradu za povijest i nagradu Hawthornden.
Njegovo pisanje o opsadi Berlina još je više kontroverzno: "Sudbina njemačkih žena i djevojaka u Berlinu daleko je gora od sudbine njemačkih vojnika koji su gladovali i patili u Staljingradu". Kako bismo što lakše i bolje razumjeli zašto je "Silovanje u Njemačkoj" toliko grozno, važno je naglasiti kontekst vremena. Operacija Barbarossa, nacistička invazija na Rusiju 1941. godine, započela je najveći genocidni sukob u povijesti. Umrlo je oko 30 milijuna ljudi iz Sovjetskog Saveza uz dodatnih tri milijuna zarobljenika koji su namjerno izgladnjivani u njemačkim zarobljeničkim logorima. Nijemci su nakon invazije očekivali isti tretman kakav su oni "priuštili" Sovjetima. Njihove su žrtve također bile ogromne. U bitki za Berlin umrlo je više od milijun Nijemaca uz 100.000 civila. Sovjetski Savez izgubio je više od 300.000 vojnika.
Staljin i njegovi pomoćnici često su opravdavali silovanje ne samo protiv Nijemaca nego i protiv njihovih saveznika u Mađarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj. Kada je jugoslavenski komunist Milovan Đilas proturječio Staljinu, diktator je eksplodirao riječima: "Zar ne možete razumjeti da ako vojnik pređe tisuće krvavih kilometara kroz vatru i smrt može imati zadovoljstvo sa ženama ili treba još nešto?" Kada su njemački komunisti javili Staljinu da njegova silovanja okreću stanovništvo protiv njih, Staljin je izjavio: "Nikome neću dopustiti da blati reputaciju Crvene armije".
Silovanja su započela u trenutku kada je Crvena armija ušla u Istočnu Prusku i Šlesku 1944. godine. U većini gradova i sela, sve žene od 10 do 80 godina su silovane. Aleksandar Solženjicin, nobelovac koji je tada bio mladi časnik, opisao je užas u svojoj pjesmi Pruske noći:" Mala kći na madracu / Mrtva. Koliko ih je samo bilo na njoj? / Vod, a možda i satnija?"
Ali Solženjicin je bio jedan od rijetkih. Većina njegovih suboraca smatrala je silovanje legitimnim. Nakon što je ofenziva došla duboko u Njemačku, došle su i zapovijedi glavnog zapovjednika Žukova: "Jadna zemlja njemačkih ubojica! Osvetit ćemo im se za sve što su učinili."
Koliko je njemačkih žena zaista silovano? Možemo samo pogađati. Silovano je najmanje 15 milijuna žena koje su živjele u Sovjetskom Savezu ili su protjerane iz istočnih dijelova. Veličina silovanja potvrđuje činjenica da je oko 2 milijuna žena ilegalno abortiralo između 1945. i 1948. godine. Tek je na kraju zime 1946. i 1947. godine sovjetsko rukovodstvo zabranilo silovanja njihovih postrojbi u istočnoj Njemačkoj zbog velikog broja spolnih bolesti među vojskom.
Sovjetski su vojnici smatrali silovanje, najčešće ispred njezina muža, pravim načinom sramoćenja Nijemaca koji su smatrali Slavene inferiornom rasom. Činjenica da Sovjeti nisu silovali samo Nijemce nego i njihove žrtve koje su oslobodili iz koncentracijskih logora govori nam da silovanje nije diskriminiralo određenu rasu/narod. Silovanje Nijemaca ostavilo je gorak okus nakon pobjede u Drugome svjetskom ratu. Samo je pridodalo nepopularnosti istočnonjemačkog komunističkog režima i tajne policije Stasi. Žrtve su trajno povrijeđene. Žene te ratne generacije i dalje smatraju ratni spomenik Crvene armije u Berlinu – "Spomenikom nepoznatog silovatelja".
Izvor: http://www.telegraph.co.uk/
Meni je pak fascinantna sadomazohističnost recimo današnje Srbije i naroda srpskog. Kad se zna koliko su Sovjeti "probijali" Srpkinja dok su usput probili i Istočni Front u Srijemu. No očito to Srbima ne smeta, jer i danas slave Putina ii priređuju parade u čast silovateljima svojih žena, ovaj osloboditeljima ahahahahaha,,,,,,Tragikomedija.