Po završetku Prvoga svjetskog rata i sloma carske Rusije, Finska je postala nezavisna država, ali unatoč priznatoj nezavisnosti i suverenosti Finske i zaključenog Sporazuma o nenapadanju između Finske i SSSR-a, Sovjetski Savez nije se odrekao teritorijalnih pretenzija na finski prostor, pravdajući ih interesima nacionalne sigurnosti, odnosno potrebom osiguranja Lenjingrada s baltičke i karelijske strane. Razvoj događaja koji je prethodio Drugome svjetskom ratu (osobito sovjetsko angažiranje prilikom okupacije i podjele Poljske), omogućio je radikalizaciju sovjetskih zahtjeva prema Finskoj, a nakon ultimativnog traženja SSSR-a da Finska povuče svoje postrojbe na 20 – 20 km od granične crte i finskog odbijanja ultimatuma, SSSR je 28. studenoga 1939. otkazao ugovor o nenapadanju i već 30. studenoga 1939. bez objave rata napao Finsku.
Sovjetski ratni plan zasnivao se na zamisli koncentričnog udara glavnim snagama preko Karelijske prevlake i sjeverno od jezera Ladoga prema Vipuriju. Pomoćnim snagama trebalo je Finsku prepoloviti u smjeru Botničkog zaljeva, a posebne snage angažirane na krajnjem sjeveru trebale su ovladati Ribarskim poluotokom i gradom Petsamo. Taj je plan sastavio Staljinov maršal Vorošilov, podcijenivši otpornost finskih snaga i specifičnost zemljišta i klime, tako da su postrojbe koje su napadale na Karelijskoj prevlaci prodle samo do Mannerheimove linije gdje su zaustavljene. Uočivši opasnost od udara sovjetske 8. armije u bok i pozadinu Mannerheimove linije, Finci su prebacili dio snaga s Karelijske prevlake gdje se crta bojišta stabilizirala i 20. prosinca izvšili su protuudar u smjeru Seeojarvija.
Nakon tri dana žestokih borbi uspjeli su slomiti otpor dijelova 8. armije i odbaciti sovjetske snage 30 km na istok, nakon čega se crta bojišta privremeno stabilizirala. Na krajnjem sjeveru sovjetska 14. armija započela je napadnu operaciju tek 5. prosinca i do 8. prosinca zauzela je Petsamo i Ribarski poluotok, a 15. prosinca ovladala je i rudnicima nikla kod Salmijarvija. Daljnji prodor te armije prema jugu (u skladu sa sovjetskim ratnim planom) bio je skopčan s velikim problemima.
Povlačeći se FInci su uništavali ionako rijetka naselja u hladnim polarnim predjelima, asli su sovjetske snage, uz pomoć nekoliko manjih desanata, ipak uspjele prevaliti 150 km što je bila trećina puta do Rovaniemija. Kako bi onemogućili daljnje sovjetsko napredovanje, finsko Vrhovno zapovjedništvo uputilo je na taj sektor jednu ojačanu pukovniju, koja je noću 21./22. prosinca po jakoj snježnoj mećavi izvršila udar u bok iscrpljenih crvenoarmejaca.
