I dok ratišta između Izraela i Hezbollaha na jugu Libanona i sjeveru Izraela trenutačno miruju, izraelske bespilotne letjelice iznad njih rade punom parom i izvan radnog vremena. Ono što moraju ispraviti, naime, porazna je činjenica iz 2006. godine kada je mala naoružana skupina u samo 33 dana rata uspjela poraziti jednu od najmoćnijih vojnih sila na svijetu. Iako je to prvi put od osnutka izraelske države da ih je u 63 godine, koliko ratuju s Arapima, netko uspio pobijediti, Izraelce još više od vojnog poraza pogađa činjenica da je u tom kratkom ratu na iznimno ponižavajući način pregažen i njihov donedavno najsigurniji štit – čuveni Mossad.
Naime, vojnom porazu Izraela te 2006. pogodovala je upravo Mossadova slijepa prepotencija koju od pamtivijeka prati titula najjače obavještajne službe na svijetu te koja ni u najcrnjem scenariju nije mogla zamisliti da bi je sa špijunskog prijestolja mogao zgurati i jači neprijatelj, a kamoli brojčano i vojno mizerniji Hezbollah. I upravo stoga, uvjereni da su dominantni i kako o Hezbollahu znaju baš sve, Izraelci su se upustili u rat koji im je u povijest sukoba s Arapima trebao upisati još jednu pobjedu, a koji im je na bojom polju od samog početka pokazivao da nešto nije kako je zamišljeno.
Prve velike gubitke u ljudstvu i tehnici izraelska je vojska zabilježila već pri prvom sukobu u libanonskom gradu Bint Jbeilu, na samoj granici s Izraelom. Iako je to prema Mossadovim napu cima trebala biti brzinska akcija čišćenja Hezbollahovih utvrda, borbe u Bint Jbeilu, na iznenađe nje mnogih, protegnule su se na punih dvadeset dana žestokih i bespoštednih sukoba. Kad su iz mučeni Izraelci naposljetku ipak uspjeli ući u jedan dio grada, u akciji čišćenja terena naišli su na tunele skloništa kojima su se dotad služili Hezbollahovi borci.
