Iako mnogi suborci i sumještani i danas osporavaju njegovu odanost i ljubav prema Hrvatskoj, a samo zbog toga što je dijete iz miješanoga braka, Hrvatice i Srbina, četrdesetdvogodišnji Dean Mrđenović iz Ploča, ljubav prema domovini već je iskazao dva puta. Prvi puta kada se s dvadesetjednom godinom dobrovoljno uključio u njezinu obranu, a drugi puta kada nije otišao u mirovinu, kada je na to imao pravo. Naime, Dean je za vrijeme Domovinskoga rata, kao pripadnik PZO-a Ploče, srušio dva jugoslavenska ratna zrakoplova. Iako je prošlo više od 20 godina, skromni Dean nikada nije tražio nikakve povlastice ni odlikovanja. U svojoj spavaćoj sobi, uz veliki trofej iz rata, „Strijelu“, kojom je srušio dva „Super Galeba“, na zid je objesio i nekoliko posebno dragih slika kako bi se uvijek, prolazeći stanom, podsjetio što je učinio za svoju domovinu.
– Nije to nešto što se zaboravlja, ali lijepo je vidjet uspomene na svoja postignuća u ratu. Ne smatram sebe herojem, ali ponosan sam na sve što sam učinio za Hrvatsku, – kaže Dean.
–Prije rata bio sam pomorac i u tom razdoblju plovio na brodu ‘Stranac’, koji je svako malo dolazio u Ploče. Dana 14. rujna 1991. godine kad smo se htjeli usidriti u Pločama, kao što smo to činili svaki puta do tada, JNA nas nije pustila u luku u sidrište, – započeo je svoju ratnu priču Dean.
– Bili smo na otvorenom moru par dana, a tada smo otišli za luku Bar, u Crnu Goru. Već je počeo rat i samo sam tražio način kako da dođem do Hrvatske i uključim se u obranu. Jedini način da to izvedem bio je da dođem do Ancone u Italiji, zatim u Rim, pa avionom u Trst gdje me dočekao brat koji je živio u Sloveniji. Sve je bilo blokirano, autobusi nisu vozili, vlakovi, kamioni, JNA je blokirala cijelo Jadransko more. Na prvu deblokadu, 1.listopoda 1991. godine, krenuo sam brodom iz Rijeke prema Splitu, a dalje autobusom do Ploča u koje sam stigao tek 16.listopada, prisjeća se.
