Luksuzni putnički parobrod BARON GAUTSCH porinut je u more 1908. godine u britanskom brodogradilištu Gourlay’s & Sons u Dundee-u. Sa svojih 84,5 m duljine, 11,6 m širine i 2069 BRT bio je ponos putničke flote Austrijskog Lloyda. Do početka Svjetskog rata plovio je na dužobalnoj pruzi povezujući Kotor i Trst. Po izbijanju rata brod je 27 srpnja 1914. godine iznajmljen Ratnoj mornarici za koju je izvršio ukupno četiri putovanja, prevozeći vojna pojačanja iz Trsta za Kotor. Prevalio je 1810 nautičkih milja i preveo tom prigodom 2855 osoba, od čega u povratku i velik broj civila koji su putovali prema Trstu. Prije nego što je brod krenuo iz Trsta na svoje četvrto putovanje za Kotor, zapovjedništvo broda je na sastanku sa lučkim vlastima upozoreno na planove Ratne mornarice prema kojima će se oko ratne luke Pula u narednim danima postaviti zaštitna minska polja.
U prijepodnevnim satima 13. kolovoza 1914. godine BARON GAUTSCH vraćao se iz smjera Dalmacije. Nakon što je toga jutra u Rabu i Malom Lošinju ukrcao putnike, plovio je najkraćim putem u smjeru Trsta. Istoga dana u vodama oko otočja Brijuni bilo je neuobičajeno živo. Minopolagač Austro-Ugarske ratne mornarice BASILISK polagao je red morskih mina, gradeći tako minsko polje radi zaštite prilaza ratnoj luci Pula. Oko 14:00 sati BARON GAUTSCH našao se je u visini rta Kamenjak, ploveći smjerom koji je bio mnogo bliže obali nego što su to zapovijedile vojne vlasti. Kurs ga je vodio ravno u minsko polje. Na zapovjedničkom mostu vladala je, međutim, opuštena atmosfera. Zapovjednik kapetan Paul Winter se odmarao, a u 14 sati prvoga časnika Luppisa zamijenio je drugi časnik Tenze. Izmijenivši pozdrav sa putničkim brodom PRINZ HOHENLOHE koji je iz Pule plovio prema jugu, nije obraćao posebnu pažnju na austro-ugarski ratni brod udaljen oko tri milje lijevo od pramca, za kojega je izgledalo da sporo plovi prema otvorenom moru.
Na palubi BASILISKA, sa čije su krme mornari u ravnomjernim razmacima izbacivali u more velike sidrene mine, još su iz daleka zapazili lijepi putnički brod koji im se približavao velikom brzinom, ploveći prema sjeveru. No uskoro je svima postalo jasno da brod plovi ravno prema minskoj prepreci te da ga samo brza promjena kursa može spasiti od udarca u minu. Reski zvuk parne zviždaljke sa BASILISKA proparao je zrak, a na jarbolu su se zavijorile signalne zastave upozorenja. No na BARON GAUTSCH-u izgleda da ova upozorenja nisu shvatili ili ih možda nisu ni primijetili, jer je brod nesmanjenom brzinom nastavio ploviti u istom smjeru. Na njegovoj palubi jasno su se razaznavali brojni putnici koji su znatiželjno promatrali ratni brod. Svi na BASILISKU bili su skamenjeni od užasa, gledajući nemoćno putnički brod koji je upravo prolazio kroz njihovu minsku prepreku. Hoće li možda ipak proći? Odjednom je uz lijevi bok broda šiknuo uvis tamni stup vode koji je prekrio cijeli brod, dok se je tutnjava eksplozije izmiješala sa krikom užasa koji se oteo iz grla svima na BASILISKU. Kada se je razišao dim od eksplozije, vidjelo se da BARON GAUTSCH plovi sporije, te da se brzo naginje na lijevu stranu. Iz oba dimnjaka izbijao je još gušći dim. Na palubi među putnicima je vladala panika, dok je posada pokušavala spustiti koji čamac za spasavanje. S BASILISKA je poslana motorna barkasa prema mjestu nesreće, udaljenom oko tri nautičke milje. Samo nekoliko minuta nakon eksplozije pramac BARON GAUTSCHA uzdignuo se je u zrak, da bi potom lijepi parobrod zauvijek nestao ispod površine. Na moru prekrivenom debelim slojem mazuta plivali su brodolomci boreći se za život. Mnogi od njih umrli su upravo zbog mazuta kojega su gutali dok su se borili da ostanu na površini. Iako blizu, pomoć ipak nije stigla na vrijeme. Posada BASILISK-a te razarači TRIGLAV, CSEPEL i BALATON uspjeli su spasiti ukupno 159 ljudi, dok je njih 177, od čega mnogo žena i djece, poginulo u brodolomu.
Drugi časnik Tenze potonuo je s brodom, a zapovjednik Paul Winter i prvi časnik palube Luppis uhićeni su i zatvoreni u Puli. Nije poznato kako je kasnije tekao tok istrage i suđenje odgovornima, jer je u to ratno vrijeme javni tisak bio cenzuriran; vijesti o ovoj katastrofi mogle su porazno djelovati na moral stanovništva. Stoga je tek nakon rata nastavljeno razrješavanje odštetnih zahtjeva – uglavnom rodbine poginulih putnika, koji su tužili Austrijski Lloyd. Nažalost, u nemirima u srpnju 1925. u Beču je spaljena Palača pravde u kojoj je izgorjela cjelokupna dokumentacija, a u nacističkim progonima Židova stradao je 1939. godine i odvjetnik oštećenih dr. Schapiro. Time je nestao glavni dio dokumentacije koja se je odnosila na najveću civilnu pomorsku tragediju Austro-Ugarske u 20. stoljeću
Stanje podrtine i ronjenje
Brod leži u uspravnom položaju (na kobilici) na pjeskovitom dnu na dubini od 40 metara.
Najviši i najplići dio broda je gornja paluba, jer od drvenog zapovjedničkog mosta nije ostalo gotovo ništa. Jarboli više nisu na svome mjestu - prednji je srušen i leži nagnut na nadgrađe, dok zadnjem jarbolu nema traga. Prema neprovjerenim podacima, najviše djelove podrtine uklonili su profesionalni ronioci kako ne bi predstavljali opasnost za navigaciju. Trup je dobro očuvan, a na sredini lijeve strane broda u visini vodne linije zjapi rupa veličine oko 2 x 2 metra koju je prouzročila eksplozija mine. Na pramcu broda je sidreno vitlo a oba sidra su na svojim mjestima. Oko broda, sve do razine bivše vodne linije debele su naslage mrtvih školjaka koje su tijekom osam desetljeća rasle na podrtini i zatim padale na dno. Nadgrađe broda dostupno je i manje iskusnim roniocima. Budući da su drveni dijelovi paluba uglavnom istrunuli, danje svjetlo omogućuje dobru vidljivost na gornjim palubama i prostorima gdje su bili saloni i blagovaonice za putnike. Stakla sa prozora odavna su ispala iz okvira, a sohe čamaca za spasavanje na lijevoj strani broda i danas su iskrenute prema boku, svjedočeći o borbi posade i putnika da napuste tonući brod. Prednji dimnjak propao je u unutrašnjost broda i leži koso iznad kotlovnog prostora.
U okolici broda mogu se susresti razne vrste riba, od velikih jata sitnijih riba do većih primjeraka tuna. U unutrašnjosti broda često se može susresti i velikog ugora kojega vodiči ronilačkih centara hrane i rado pokazuju.
Vidljivost na podrtini je u ljetnim mjesecima uglavnom oko 8-10 metara, a povremeno i dosta slabija, što je osobina mora u ovome dijelu Jadrana. Stoga je u ronjenju potreban oprez, osobito ako se udaljavate od broda. Vidljivost u unutrašnjosti broda je osjetno bolja zbog manjeg strujanja mora, ali je potreban oprez kod kretanja iznad paluba i kroz prostore u kojima je uvijek sloj finog mulja koji se lako uzdigne zbog nepotrebnog mahanja perajama.
Kada su prvi sportski ronioci prije gotovo trideset godina posjetili olupinu BARON GAUTSCH-a bili su iznenađeni obiljem sitnog brodskog inventara koji je ležao razasut po raznim dijelovima broda. Kristalni lusteri, tanjuri, šalice, čaše, srebrno posuđe i drugi predmeti uskoro su postali plijenom nesavjesnih domaćih i inozemnih pljačkaša koji su “robu” nemilice krali i iznosili iz zemlje. Ovi predmeti pojavili su se u brojnim talijanskim i austrijskim antikvarijatima da bi kasnije završili u različitim privatnim zbirkama. No iako je malo vjerojatno da ćete pronaći neki od ovih predmeta roneći na BARON GAUTSCH-u, ta mogućnost i danas postoji. U slučaju da se to dogodi, treba imati na umu da je strogo zabranjeno vađenje bilo kakvih predmeta koji se pronađu na brodu ili u njegovoj okolici.
