Naslovnica

Strategija realne prijetnje

Rujna 1993. – udari krajinskog topništva po Zagrebu i gradovima šire zagrebačke okolice
13. prosinca 2016. u 10:54 2 komentara 3731 prikaza
Rat
Foto: Wikimedia CC

Tijekom vojno-redarstvene operacije „Medački džep“ hrvatske snage oslobodile su prostor južno od grada Gospića potisnuvši snage Srpske vojske Krajine (SVK) iz Divosela, Počitelja i Čitluka. Operacija je provedena u dva dana, od 9. do 11. rujna, i njome je pomaknuta crta bojišta podalje od grada Gospića i spriječene su namjere neprijatelja da izvedu napad na ovom dijelu bojišta, što su nagoviještala izviđanja i upadi srpskih diverzanata po hrvatskim položajima na Velebitu prvih dana rujna 1993. godine. U srpskom vojnom vrhu, u svrhu obrane i održanja Republike Srpske Krajine (RSK), razvijena je strategija realne prijetnje ili odmazde (odvraćanja), a oblikovao ju je general-potpukovnik Radovan Radinović. U krajinskom vojnom glasilu „Vojska Krajine“ ova je strategija opisana kao realna prijetnja i način obrane kojom se trebalo postići poražavajuće učinke, zbog kojih bi hrvatsko vodstvo moralo prihvatiti krajinsku stranu kao ozbiljnog suparnika i pristati na pregovore u kojima bi se uvažili zahtjevi i ciljevi pobunjenika. Štoviše, smatralo se da se Hrvatsku može rascijepiti s relativno malobrojnim snagama na nekoliko dijelova, pa čak „i samo stavljanjem pod vatrenu kontrolu najosjetljivijih prostornih objekata na navedenim pravcima“, što je već bilo postignuto pogocima i prekidom prometa na masleničkompontonskom mostu u srpnju 1993. godine. Na udaru srpskog topništva trebali su se naći svi vitalni ciljevi na čitavom prostoru Republike Hrvatske, a napose gradovi Karlovac i Sisak te Zagreb sa širom okolinom (udaljen samo 24 kilometara od srpskih položaja). Također, posebno im je važno bilo držati pod vatrenim udarom prometnice Karlovac – Rijeka i Karlovac – Ogulin. Prema riječima Radinovića: „Svaka agresija Hrvatske na Krajinu izazvala bi masovna vatrena protivdejstva Srpske Vojske Krajine po navedenim vitalnim objektima i ciljevima Hrvatske, a rezultati bi bili rušenja, razaranja i ogromni gubitci u živoj sili, što hrvatska strana ne bi smela da prihvati.“ Uništavanjem gospodarskih i industrijskih postrojenja, prekidom kopnenog prometa, kao i udarima na civilne ciljeve...

Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 5. prosinca na svim kioscima!

  • Avatar Idler 3
    Idler 3:

    Gore napisano je i više neg dovoljan razlog za trenutni napad i oslobađanje okupiranog teritorija....mi smo ipak još do 95-e pregovarali. Ista stvar je i sa zmišljenom agresijom na Bosnu....kdaj je prvi projektil doletil s područja BiH imali smo legitimno pravo uzvratit.

  • Avatar nemam-pojm@
    nemam-pojm@:

    Pisajuci gluposti, glupost postaje citirani tekst, citat postaje činjenica i konačno glupost postaje istina. Tako mi koji znamo istinu postajemo horda ukleti Holandeza,.. Vojska koja nema namjeru izac iz rova i poraziti protivnika rov pretvara u svoje trajno stanište u ... prikaži još! kojem na kraju i okonča. Već u prosincu 1991 vojska Jugoslavije u Hrvatskoj se suočava sa ofenzivom Hrvatskih snaga u zap.Slavoniji i prijetnjom da će bit potisnuta preko Save. Situacija u BiH i početak otvorenih neprijateljstava Početkom '92 stavio je 47 dana u okruženje srpsko-YU snage u okruženje po liniji Neretva-rij. Bosna. Intervencijom iz Srbije vrši se invazija na BiH i probija KORIDOR kod Orašja. Iznoseći tekstove u javna glasila i navodeći RSK bez navodnika priznaje te istu kao entitet unutar RH