Naslovnica

Stvaranje i ustroj Narodne vojske SHS

Dana 29. listopada 1918. Hrvatski sabor proglasio je raskid državnopravnih odnosa i veza Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Austro-Ugarskom
08. siječnja 2015. u 10:11 1 komentara 1654 prikaza
SHS
Foto: dr. sc. Krunoslav Mikulan

Na proljeće 1918. godine činilo se da će Centralne sile pobijediti i da će Veliki rat napokon završiti. Mirom u Brest-Litovsku 3. ožujka 1918. godine Rusija se odrekla golemih područja nekadašnjega Carstva te su njemačke i austrougarske postrojbe marširale Ukrajinom, Poljskom, Bjelorusijom, Estonijom, Latvijom, Litvom i nekim dijelovima same Rusije, čak štoviše, njemačke su trupe stigle do Finske i daleke Gruzije. Istim je mirom nešto dobila i Turska (Karsku oblast u Zakavkazju), a mirom u Bukureštu potpisanim 7. svibnja 1918. godine konačno je kapitulirala i Rumunjska (koja je primirje potpisala još 7. prosinca 1917.).

Na Zapadnom bojištu Njemačka je 21. ožujka 1918. započela veliki napad za koji se činilo da bi također mogao polučiti uspjeh s posljedicom pada Pariza i mogućim izbacivanjem Francuske iz rata. Međutim, dok su se na bojištima redali uspjesi u pozadini je vladalo nezadovoljstvo i glad. U Austro- Ugarskoj mnoštvo je vojnika dezertiralo i odmetnulo se (tzv. zeleni kadar) i mnogonacionalna država raspadala se iznutra. Zahtjevi za neovisnošću ili barem preuređenjem Monarhije dolazili su od raznih političkih stranaka i drugih društvenih skupina, a tako je bilo i u Hrvatskoj. Istaknimo, ipak, da je područje naseljeno Hrvatima bilo rascjepkano na razna upravna područja: Kraljevina Hrvatska i Slavonija imala je autonoman status u sklopu Ugarske, no Međimurje, Baranja i Bačka nalazili su se u neposrednom sastavu mađarske države, Dalmacija i Istra bile su sastavnim dijelom austrijske polovice Monarhije, a Bosna i Hercegovina bila je neka vrsta kondominija, ni u sklopu Austrije, ni u sklopu Ugarske, već nominalno pod zajedničkom upravom. Zbog toga su i ideje o budućem uređenju nove (ili stare) države bile vrlo raznolike, iako je većinom prevladavalo mišljenje da se svi “Jugoslaveni” trebaju ujediniti u zajedničku državu.

U međuvremenu, situacija na Zapadnom bojištu se promijenila. Sjedinjene Američke Države ušle su u rat 6. travnja 1917. godine, no njihove su postrojbe u znatnijem broju pristigle u Francusku tek u ljeto 1918. godine. Više od milijun svježih i dobro opremljenih vojnika odigralo je ključnu ulogu u savezničkom protunapadu koji je započeo u kolovozu 1918. godine i koji iscrpljene njemačke snage nisu mogle odbiti. Postalo je jasno da je rat izgubljen. 29. rujna 1918. godine kapitulira Bugarska, a 30. listopada Turska.

Ne propustite novi broj Vojne povijesti za samo 19,99 kn na čak 84 stranice, od ponedjeljka, 5. 1., na svim kioscima!

  • Avatar CVETKO1
    CVETKO1:

    NE ŽELIM NIKOGA UVREDITI , NE ŽELIM BITI LOŠ I NE ŽELIM NIKOGA PROGLASITI ZA NEPOZNAVAOCA ISTORIJE , ALI NAPISASTE: "Kraljevina Hrvatska i Slavonija imala je autonoman status u sklopu Ugarske, no Međimurje, Baranja i Bačka nalazili su se u ... prikaži još!u ..." ITD. HRVATSKA JE U OKVIRU KundK CAREVINE POSTOJALA , SAMO KAO OBLAST A NE KAO KRALJEVINA . MISLIM, NIJE IMALA KRALJA , VEĆ AUSTRO-UGARSKOG CARA !