Na proljeće 1918. godine činilo se da će Centralne sile pobijediti i da će Veliki rat napokon završiti. Mirom u Brest-Litovsku 3. ožujka 1918. godine Rusija se odrekla golemih područja nekadašnjega Carstva te su njemačke i austrougarske postrojbe marširale Ukrajinom, Poljskom, Bjelorusijom, Estonijom, Latvijom, Litvom i nekim dijelovima same Rusije, čak štoviše, njemačke su trupe stigle do Finske i daleke Gruzije. Istim je mirom nešto dobila i Turska (Karsku oblast u Zakavkazju), a mirom u Bukureštu potpisanim 7. svibnja 1918. godine konačno je kapitulirala i Rumunjska (koja je primirje potpisala još 7. prosinca 1917.).

Na Zapadnom bojištu Njemačka je 21. ožujka 1918. započela veliki napad za koji se činilo da bi također mogao polučiti uspjeh s posljedicom pada Pariza i mogućim izbacivanjem Francuske iz rata. Međutim, dok su se na bojištima redali uspjesi u pozadini je vladalo nezadovoljstvo i glad. U Austro- Ugarskoj mnoštvo je vojnika dezertiralo i odmetnulo se (tzv. zeleni kadar) i mnogonacionalna država raspadala se iznutra. Zahtjevi za neovisnošću ili barem preuređenjem Monarhije dolazili su od raznih političkih stranaka i drugih društvenih skupina, a tako je bilo i u Hrvatskoj. Istaknimo, ipak, da je područje naseljeno Hrvatima bilo rascjepkano na razna upravna područja: Kraljevina Hrvatska i Slavonija imala je autonoman status u sklopu Ugarske, no Međimurje, Baranja i Bačka nalazili su se u neposrednom sastavu mađarske države, Dalmacija i Istra bile su sastavnim dijelom austrijske polovice Monarhije, a Bosna i Hercegovina bila je neka vrsta kondominija, ni u sklopu Austrije, ni u sklopu Ugarske, već nominalno pod zajedničkom upravom. Zbog toga su i ideje o budućem uređenju nove (ili stare) države bile vrlo raznolike, iako je većinom prevladavalo mišljenje da se svi “Jugoslaveni” trebaju ujediniti u zajedničku državu.

U međuvremenu, situacija na Zapadnom bojištu se promijenila. Sjedinjene Američke Države ušle su u rat 6. travnja 1917. godine, no njihove su postrojbe u znatnijem broju pristigle u Francusku tek u ljeto 1918. godine. Više od milijun svježih i dobro opremljenih vojnika odigralo je ključnu ulogu u savezničkom protunapadu koji je započeo u kolovozu 1918. godine i koji iscrpljene njemačke snage nisu mogle odbiti. Postalo je jasno da je rat izgubljen. 29. rujna 1918. godine kapitulira Bugarska, a 30. listopada Turska.

Ne propustite novi broj Vojne povijesti za samo 19,99 kn na čak 84 stranice, od ponedjeljka, 5. 1., na svim kioscima!

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura