U jugoslavenskoj, a samim time i u hrvatskoj historiografiji o Rudiju Čajavcu pisano je kao o partizanskom narodnom heroju. Navodi se kako je potkraj travnja i u tijeku prve polovice svibnja 1942. pripreman dolazak Rudija Čajavca i Franje Kluza zrakoplovima na «oslobođeni teritorij», odnosno područje koje su nadzirali partizani. Bilo je planirano da se spuste na provizornu zračnu luku kod Skender – Vakufa, ali zbog četničkih pobuna, odnosno pučeva koji su izbili u srednjoj Bosni, odlučili su ovu akciju, odnosno poduhvat, kako su navodili partizanski izvori i literatura, odgoditi. Ipak 23. svibnja 1942. nakon Franje Kluza s banjalučke zračne luke zrakoplovom krilašem „Breguet“ 19 uzletio je Rudi Čajavec s Milutinom Mišom Jazbecom i spustili su se na zračnu luku Urije kod Prijedora. Čajavec je trebao zrakoplovom prenijeti strjeljivo i hranu opkoljenom domobranskom garnizonu u Gornjoj Sanici. Deset dana poslije toga događaja Rudi je Čajavec zajedno sa svojim strijelcem, Mišom Jazbecom (s kojim je i pobjegao na oslobođeni teritorij) mitriljirao i malim bombama bombardirao Banja Luku i vojni logor na banjalučkom polju. Tada je ranjen metcima, odnosno rafalima koji su upućivani sa zemlje, a zrakoplov mu je bio oštećen. Letio je još nekoliko desetaka kilometara, a onda je bio prinuđen sletjeti, odnosno aterirati na livadu s desne strane rijeke Vrbas, blizu sela Klašnice. Međutim, bilo je to područje koje su nadzirali četnici. O samoj smrti Rudija Čajavca u historiografiji postoje različite inačice. U izdanjima „Vojne enciklopedije“ nalazi se podatak da su poslije prinudnoga slijetanja Čajavca i Jazbeca ubili četnici Draže Mihailovića. Prema drugim izvorima, njega nisu ubili četnici, već je učinio samoubojstvo.

Još jedna velika europska država u problemu: Svi važni poslodavci predviđaju oštar pad