Točno 21. veljače 2015. prošla je godina dana od rušenja ili bijega s vlasti kontroverznog, diskreditiranog, korupciji i diktaturi te protunacionalnom ponašanju sklonog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča. Što je u pozadini realizacije tog, ipak, svojevrsnog „puča“ do danas je ostalo nerazjašnjeno, makar obrazac realizacije, ukupnost okolnosti koje su mu prethodile te kasniji procesi ukazuju da iza rušenja Viktora Janukoviča stoji tajna akcija („covert action“) Središnje obavještajne agencije („Cental Intelligence Agency“ - CIA). U režiji svojih ruskih sponzora i neposrednoj realizaciji crnomorske flote, Viktor Janukovič je sklonjen na sigurno i zaboravljen.
Bio je to kraj prve faze „ukrajinske krize“. Nažalost, i ulazak u novu nasilnu fazu sukoba. Ukrajinska kriza započela je mirnim prosvjedima ukrajinskih studenata, razočaranih (ne)očekivanom političkom odlukom predsjednika Viktora Janukoviča, koji je 21. studenoga 2013. posve zaustavio, za većinu ukrajinskog stanovništva, dugo priželjkivane reforme i proces približavanja vrijednostima Europske unije. Suspendirao je potpisivanje Sporazuma o pridruživanju EU i sveobuhvatnog pakta o slobodnoj trgovini koje su EU i Ukrajina parafirali u ožujku 2012. te ih je EU želio potpisati s Ukrajinom na „summitu“ Istočnog partnerstva u Vilinusu 28. i 29. studenoga 2013. godine.
Umjesto toga, na mlade ljude devet dana kasnije poslan je zloglasni ukrajinski Berkut (ukr. „kraljevski orao“), specijalni policijski odred. U sljedećim tjednima na ulicama Kijeva događao se masovni narodni antivladin bunt. Dezorijentirane ukrajinske diktatorske vlasti suočile su se s nimalo, po njih, bezazlenom situacijom. Prijelomna 2014. godine. Tog „crnog četvrtka ukrajinskom parlamentu („Verhovna Rada“) izglasani su tzv. antiprotestni zakoni kojima su za prosvjede predviđene drakonske kazne, i do 15 godina zatvora. Idućih tjedan dana protesti su intenzivirani, političke, ideološke i socijalne podjele ukrajinskog društva su produbljene. I ono najgore, dogodio se crni scenarij, unutarnji nemiri i političko nasilje zahvatilo je Ukrajinu. U neredima je ubijeno i ranjeno gotovo tisuću ljudi. Nasilje je, barem privremeno, zaustavljeno 21. veljače 2014. godine. Privremeni mir postignut je potpisivanjem sporazuma o reformi ukrajinskog društva i države između ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča i vođa protesta, ujedno i lidera ukrajinske oporbe.
Ključne točke sporazuma potpisanog pod pokroviteljstvom EU i Ruske Federacije (ruski predstavnik Vladimir Lukin nije formalno potpisao sporazum) uključivale su: ustavnu reformu i povratak Ukrajine na Ustav iz 2004. s njegovim usvojenim amandmanima, stvaranje vlade nacionalnog jedinstva, smanjenje predsjedničkih ovlasti i raspisivanje prijevremenih predsjedničkih izbora do kraja godine, odustajanje od nasilja, amnestiranje prosvjednika te provedbu istraga o počinjenom nasilju pod nadzorom Vijeća Europe. No, sporazum nije zaživio. Dana 22. veljače 2014. ukrajinska Vrhovna rada, pozivajući se na članak 112. Ustava o nemogućnosti predsjednika da obavlja dužnost i koristi ustavne ovlasti, smijenila je Viktora Janukoviča. Smijenjeni Janukovič pobjegao je u Rusiju, a vlast je preuzela oporba...
Ne propustite od četvrtka, 5.3. u prodaji novi broj magazina Vojna povijest na svim kioscima za samo 19,99 kuna.
"Ključeve mira u Ukrajini ipak drži Putin", hoćete reći Soroš