Američku pobjedu na Pacifiku u Drugom svjetskome ratu predvodila su dvojica vojskovođa. Dok je teatralni general Douglas MacArthur privlačio medijsku pozornost, pomalo u sjeni ostao je admiral Chester William Nimitz. MacArthur je predvodio američko napredovanje s juga preko Filipina, a Nimitz je bio odgovoran za golemo bojište središnjeg Pacifika. Obojica su okrunila svoj uspjeh kada je Japan u Tokijskom zaljevu, na Nimitzovu admiralskom brodu »Missouri«, potpisao bezuvjetnu kapitulaciju. Zaslužni američki admiral, bez smisla za politiku, nije se snašao u novoj hladnoratovskoj podjeli svijeta i ubrzo se povukao, a umro je 20. veljače 1966. Chester Nimitz dugo je službovao na podmornicama i ratnim brodovima, istaknuvši se kao veliki stručnjak za dizelske motore. Karijera mornaričkog časnika slijedila je uobičajen tijek sve dok ga predsjednik Roosevelt 1939. nije imenovao načelnikom mornaričke personalne službe. To je bilo presudno za njegov uspon jer je često surađivao s tajnikom mornarice Frankom Knoxom, na čiji je prijedlog deset dana nakon debakla kod Pearl Harboura 1941. s činom admirala imenovan zapovjednikom Pacifičke flote. Nimitz se našao u kritičnoj situaciji budući da je većina flote bila uništena, ali ubrzo organizira preostale snage i praćen američkom industrijom uspijeva nadoknaditi većinu gubitaka u opremi i krenuti. Briljantnim vođenjem, neuništivim optimizmom i iznimnom vještinom Nimitz je zaustavio japansko napredovanje odlučujućim pobjedama u Koraljnom moru, kod Midwaya i Solomonskih otoka. Zatim je pokrenuo američke snage u ofenzivu duž cijelog Pacifika i postupno napredovao do samog Japana. U završnom razdoblju rata Nimitz pokreće napad na Marijansko otočje, nanosi velike gubitke japanskoj mornarici u Filipinskom moru, a američki marinci zauzimaju Saipan, Guam i Tinian.
Potom su postrojbe pod njegovim zapovjedništvom uspješno odsjekle sve opskrbne putove i tako izolirale neprijatelja kod Karolinskog otočja te brzim pobjedama zauzele otoke Peleliu, Angaur i Ulithi. Jednu od najvećih pobjeda Nimitz postiže u listopadu 1944. tijekom trodnevnih borbi u zaljevu Leyte tijekom borbi za osvajanje Filipina. Za zasluge je Nimitz u prosincu 1944. promaknut u čin admirala flote (najviši čin u Američkoj ratnoj mornarici). Nimitz zatim seli svoj stožer iz Pearl Harbora na otok Guam gdje će i ostati do kraja rata. Svoje uspjehe nastavlja iskrcavanjem na japanske otoke Iwo Jimu i Okinawu. Njihovim zauzimanjem približio se matičnom području Japana pa u suradnji sa zrakoplovstvom uz pomoć teških bombardera B-29 počinje zračno bombardiranje Japana, ali i miniranje pomorskih putova oko otočja čime je teško poremetio japansku logistiku. Vrhunac svoje karijere Nimitz je doživio kada je na njegovu admiralskom brodu »Missouri« u Tokijskom zaljevu potpisan dokument o bezuvjetnoj predaji Japana, što je u konačnici označilo i kraj Drugog svjetskog rata.
