Jedan od najvećih svjetskih vojskovođa i državnika Eugen Savojski, koji se, služeći austrijsku vladarsku kuću Habsburg, proslavio u borbama protiv Turaka i Francuza te u Španjolskom nasljednom ratu, umro je 21. travnja 1736. u svojoj palači Belvedere, jednom od najljepših bečkih zdanja. Iako potomak kuće Savoja, govorkalo se da je nezakonit sin francuskoga kralja Luja XIV. Zbog toga je unatoč visokom rodu bio u kraljevoj nemilosti pa je svoje usluge ponudio caru Leopoldu iz kuće Habsburg. Austrija je u tom trenutku ratovala s Turcima koji su opsjedali Beč. U svojoj prvoj bitki pod bečkim zidinama mladi Eugen toliko se istaknuo da mu je Leopold povjerio zapovjedništvo nad pukovnijom draguna. Vrlo je brzo napredovao te u 29. godini postao maršal i glavni zapovjednik cijele habsburške vojske. Od 1703. do smrti bio je predsjednik Dvorskoga ratnoga vijeća, te je kao državnik i političar snažno utjecao na politiku Austrije početkom 18. stoljeća. Eugen Savojski bio je vrstan vojskovođa te je odnio pobjede u sedam odlučujućih bitaka koje su imale važne povijesne posljedice. Njegove pobjede nad Turcima kod Sente 1697, Petrovaradina 1716. i Beograda 1717. označile su prekid turskih osvajanja u Europi, a rezultati tih pobjeda, Karlovački odnosno Požarevački mir, kojima su Habsburgovci stekli velike dijelove Hrvatske i Slavonije, Banat, sjevernu Srbiju, dio Bosne, Vlaške, Ugarske i Erdelj, učvrstili su njihov položaj u Podunavlju.
Tijekom Velikog rata za oslobođenje od Turaka Savojski je 1697. upao u Bosnu. Za jedanaest dana stigao je do Visokog te osvojio Sarajevo, koje je opljačkao i popalio te se vratio u Osijek. S njim je Bosnu napustilo oko 40 000 katolika. Oni su se naselili u opustošenoj Slavoniji. Poslije tog egzodusa katolici su postali najmanja vjerska skupina u Bosni, dok na drugo mjesto, iza muslimana, dolaze pravoslavci. Tijekom Španjolskog nasljednog rata Savojski je zajedno s britanskim vojskovođom Johnom Churchillom Marlborougha, ujedno svojim velikim prijateljem, pobjedom kod Blenheima 1704. osvojio Bavarsku i zatim cijelu Njemačku. U Bitki kod Turina 1706. dobio je sjevernu Italiju, a kod Malplaqueta 1709. Nizozemsku. Izgubio je samo rat za Španjolsku, ali ne zbog svoje nesposobnosti, već zbog političkih igara cara Karla VI. Smatra se da su bitke Eugena Savojskog bile među najkrvavijima, vojni marševi među najiscrpnijima, a strateške odluke među najsmjelijima u povijesti ratovanja. Veliki habsburški vojskovođa služio je čak trima carevima: Leopoldu I, Josipu I. i Karlu VI. Zapovijedao je u 24 bitke i bio ranjen 13 puta. Iako iscrpljen dugotrajnom aktivnom službom, poživio je relativno dugo i umro u 63. godini. Eugen Savojski bio je učitelj pruskoga kralja i vojskovođe Fridrika II. Velikog i jedini je među sedam velikih stratega svih vremena čije je pohode francuski vojskovođa i car Napoleon smatrao vrijednim proučavanja. Porijeklom Talijan, po odgoju Francuz, Eugen Savojski postao je jedna od najistaknutijih osoba u Austriji, ratujući pod devizom »Austrija iznad svega«.
heroj