Mjesec dana poslije velike bitke kod Wagrama, u kojoj je Napoleon poslije poraza kod Asperna ipak na kraju uspio pobijediti Austrijance, u Beču je od posljedica ranjavanja 9. kolovoza 1809. umro hrvatski vojskovođa i graditelj, podmaršal Filip Josip Vukasović. Rođen 1755. u Svetom Petru u Bruvnu u Lici, Filip Vukasović bio je najpoznatiji odvjetak senjske i ličke patricijske obitelji koja je dala mnogobrojne ratnike i svećenike. Tijekom školovanja u Vojno-inženjerijskoj akademiji u Beču isticao se znanjem i marljivošću, pa ga je carica Marija Terezija u dva navrata osobno novčano nagradila. Unovačen je u Ličku krajišku pješačku pukovniju s kojom se borio u Ratu za bavarsko naslijeđe. Vukasović se pokazao kao hrabar i odlučan zapovjednik u ratu protiv Turske, pa je odlikovan ordenom Reda Marije Terezije i promaknut u čin bojnika. Od 1793., zapovijedajući raznim postrojbama, Vukasović se borio u svim protufrancuskim koalicijama i to na talijanskom bojištu. U svom posljednjem ratu 1809. smrtno je ranjen u bitki kod Wagrama kada ga je topovska kugla pogodila u noge.
Osim kao vojskovođa, Vukasović se istaknuo kao vrstan graditelj, posebice cesta. Poslije uređenja senjske luke i regulacije potoka od Senja do Senjske Drage izgradio je ceste od Senja do Svetog Jurja i Novog Vinodolskog te preko Vratnika. No kruna njegova inženjerijskog umijeća jest gradnja Lujzijane, planinske ceste od Karlovca do Rijeke. Radovi su, uz kraće prekide zbog ratova, trajali od 1803. do 1811. godine. Cesta duga 132 kilometara tako je dobro napravljena da je uz manje rekonstrukcije i danas u upotrebi te je najbolji spomenik njezinu graditelju, podmaršalu Filipu Josipu Vukasoviću.
Kapa dole ! Casno !