Najraniji spomen metalne ploče na prsima kojom je vitez William de Barres pojačao svoju žičanu košulju dolazi nam iz 1225. godine. U tekstovima iz zadnje trećine 12. stoljeća ta je ploča dobila i svoj naziv „cuirie" koji je ostao u uporabi do sredine 14. stoljeća kada se susreću i nazivi „quriet" i „curace".
Gotovo je sigurno da naziv „cuirass", odnosno oklop, koji ih je naslijedio do polovice 15. stoljeća, ima svoj izvor u prethodno spomenutim nazivima. Majstori oklopari krajem istoga stoljea nazivaju oklopne ploče na prsima i leđima konjanika kao „pair of cuirasses" (par oklopa) i drže ih jednom cjelinom. U prvoj trećini 16. stoljeća izumljen je pištolj na kolo koji je jednim hitcem mogao oboriti viteza oklopnika s konja. Vitezovi oklopnici započinju izgubljenu trku pojačavajući oklope za sebe i konje do razmjera da više nisu bili za nositi. Oni koji su još uvijek vjerovali u silinu udara kopljem povećavali su ga do veličine kada je postalo opasnije za njih same nego za protivnika. Vitezovi kopljanici izgubili su trku protiv konjanika naoružanih paljbenim oružjem u drugoj polovici 16. stoljeća. Odbacuju se teško koplje i oklop za konja, a oklop za jahača pokriva tri četvrtine tijela kako bi se uštedjelo na težini i kako bi se mogla pojačati prsna ploča do te mjere da može izdržati pogodak pištolja s udaljenosti od oko deset ili arkebuze s udaljenosti od oko 50 koraka. Glavno naoružanje konjanika oklopnika, koji se u glavnim europskim vojskama nazivaju kirasirima (fr. i engl. cuirassiers, njem. Krassiere) u prvoj trećini 17. stoljeća nekoliko su pištolja i dugi ravni mač. Od druge polovice 17. stoljeća smanjuje se oklop konjanicima kirasirima do te mjere da zadržavaju samo prsni i leđni, ili samo prsni oklop. Vrhunac uporabe kirasira sedmogodišnji je rat (1756. - 1763.) u komu je Austrija podigla 18 pukovnija kirasira (50 posto ukupnoga konjaništva) i Prusija 12 pukovnija. U vrijeme Napoleonovih ratova (1804. - 1815.) Francuzi imaju 12 pukovnija, a Austrijanci i Rusi po osam. U Francusko-pruskom ratu (1870. - 1871.) Francuzi imaju 11 i Prusi deset pukovnija. Pred Prvi svjetski rat (1914. - 1918.) ulašteni i bogato ukrašeni oklopi ostavljeni su kirasirskim pukovnijama samo za nošenje u svečanim prigodama. Francuzi su dugo zadržali naziv kirasira kojima i danas nazivaju svoje oklopne postrojbe.
Na ilustraciji je carski kirasir iz vremena Tridesetogodišnjega rata (1618. - 1648.) koji djeluje s pištoljem okrenutim bočno kako iz komorice za potpaljivanje ne bi iscurio fini barutni prah. Na sebi nosi vrlo jednostavan oklop koji pokriva tri četvrtine tijela i koji je bez nepotrebnih ukrasa. Oklop je zaštićen od hrđanja i otuda mu tamna boja. Konj je snažnije tjelesne grade i bez ikakva oklopa. Danas se u muzejima mogu vidjeti slični kirasirski oklopi s udubinom od pištoljske kugle u predjelu trbuha. To nije ukras iz borbe nego dokaz kupcu da njegov oklop može izdržati probni hitac s udaljenosti od deset koraka. Znajući da u bliskoj borbi s malom vjerojatnosti mogu pištoljem probiti prsni oklop protivnika konjanici naoružani paljbenim oružjem najčešće su ubijali konje kirasira gađajući ih u glavu. Tako oboreni kirasir postajao bi lakšom metom s kojom su i pješaci mogli izaći na kraj.
