Naslovnica

Kirasir oko 1635. godine

Na ilustraciji je carski kirasir iz vremena Tridesetogodiš­njega rata (1618. - 1648.) koji djeluje s pištoljem okrenutim bočno kako iz komorice za potpaljivanje ne bi iscurio fini barutni prah.
21. listopada 2015. u 19:42 0 komentara 3468 prikaza
Workshop
Foto: Steam
Pogledajte galeriju 1/2

Najraniji spomen metalne ploče na prsima kojom je vitez William de Barres pojačao svoju žičanu košulju dolazi nam iz 1225. godine. U tekstovima iz za­dnje trećine 12. stoljeća ta je ploča dobila i svoj naziv „cu­irie" koji je ostao u uporabi do sredine 14. stoljeća kada se susreću i nazivi „quriet" i „curace".

Gotovo je sigurno da naziv „cuirass", odnosno oklop, koji ih je naslijedio do polovice 15. stoljeća, ima svoj izvor u prethodno spo­menutim nazivima. Majstori oklopari krajem istoga sto­ljea nazivaju oklopne ploče na prsima i leđima konjanika kao „pair of cuirasses" (par oklopa) i drže ih jednom cjelinom. U prvoj trećini 16. stoljeća izumljen je pištolj na kolo koji je jednim hitcem mogao oboriti viteza oklo­pnika s konja. Vitezovi oklo­pnici započinju izgubljenu trku pojačavajući oklope za sebe i konje do razmjera da više nisu bili za nositi. Oni koji su još uvijek vjerovali u silinu udara kopljem poveća­vali su ga do veličine kada je postalo opasnije za njih same nego za protivnika. Vitezo­vi kopljanici izgubili su trku protiv konjanika naoružanih paljbenim oružjem u drugoj polovici 16. stoljeća. Odba­cuju se teško koplje i oklop za konja, a oklop za jahača pokriva tri četvrtine tijela kako bi se uštedjelo na težini i kako bi se mogla pojačati prsna ploča do te mjere da može izdržati pogodak pišto­lja s udaljenosti od oko deset ili arkebuze s udaljenosti od oko 50 koraka. Glavno nao­ružanje konjanika oklopnika, koji se u glavnim europskim vojskama nazivaju kirasirima (fr. i engl. cuirassiers, njem. Krassiere) u prvoj trećini 17. stoljeća nekoliko su pištolja i dugi ravni mač. Od druge polovice 17. stoljeća smanjuje se oklop konjanicima kirasi­rima do te mjere da zadržavaju samo prsni i leđni, ili samo prsni oklop. Vrhunac upora­be kirasira sedmogodišnji je rat (1756. - 1763.) u komu je Austrija podigla 18 pukovnija kirasira (50 posto ukupnoga konjaništva) i Prusija 12 pu­kovnija. U vrijeme Napoleo­novih ratova (1804. - 1815.) Francuzi imaju 12 pukovnija, a Austrijanci i Rusi po osam. U Francusko-pruskom ratu (1870. - 1871.) Francuzi ima­ju 11 i Prusi deset pukovnija. Pred Prvi svjetski rat (1914. - 1918.) ulašteni i bogato ukrašeni oklopi ostavljeni su kirasirskim pukovnijama samo za nošenje u svečanim prigodama. Francuzi su dugo zadržali naziv kirasira kojima i danas nazivaju svoje oklo­pne postrojbe.

VP | Autor : Ninoslav Bandić Foto: Ninoslav Bandić

Na ilustraciji je carski kirasir iz vremena Tridesetogodiš­njega rata (1618. - 1648.) koji djeluje s pištoljem okrenutim bočno kako iz komorice za potpaljivanje ne bi iscurio fini barutni prah. Na sebi nosi vrlo jednostavan oklop koji pokriva tri četvrtine tijela i koji je bez nepotrebnih ukra­sa. Oklop je zaštićen od hrđa­nja i otuda mu tamna boja. Konj je snažnije tjelesne gra­de i bez ikakva oklopa. Danas se u muzejima mogu vidjeti slični kirasirski oklopi s udu­binom od pištoljske kugle u predjelu trbuha. To nije ukras iz borbe nego dokaz kupcu da njegov oklop može izdrža­ti probni hitac s udaljenosti od deset koraka. Znajući da u bliskoj borbi s malom vjerojatnosti mogu pištoljem probiti prsni oklop protivnika konja­nici naoružani paljbenim oružjem najčešće su ubijali konje kirasira gađajući ih u glavu. Tako oboreni kirasir postajao bi lakšom metom s kojom su i pješaci mogli izaći na kraj.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.