Ovo je Jack kakvoga ne poznajete. Inače za njega znate kao glazbenika koji je po Europi svirao s vrhunskim bendovima, a i u Hrvatskoj s najpoznatijim izvođačima. Donosimo nekoliko priča o njemu iz vremena Domovinskoga rata. Iz ovoga teksta vidi se kako apolitični Jack, rođen u Kongu, odrastao u Francuskoj i Belgiji, dolazi braniti svoj Vrgorac. U nikoga nije pucao, ali je puno života spasio. Iako pretjerano ne voli da ga se spominje u kontekstu rata, pristao je na ovaj razgovor.
Jean-Jacques Roskam ‘70-ih je putovao po Europi. Na jednom svom putovanju kroz Hrvatsku u Makarskoj je upoznao svoju današnju suprugu Neli. Došao je kod nje u Vrgorac i cijeli život ostao vezan uz Dalmaciju gdje i danas živi i radi. Za prijatelje je postao Mate, a za svoju unučad kaže da slobodno mogu zapjevati ‘’tu su moji didovi, davno sidro bacili’’. Jack je u Domovinskom ratu bio prilično aktivan, doduše najmanje oružjem. Njegova ratna priča nešto je drugačija od onih uobičajenih na kakve smo navikli.
Krajem 1980-ih radio je u Srbiji većinu vremena, svirajući s niškom “Galijom”. Već tada u zraku je osjetio pritisak. Nikada nije bio opterećen povijesti niti ju je tada dobro poznavao tako da se nikada nije svrstavao ni na jednu stranu. – Meni kao Belgijancu Jugoslavija kao država se sviđala, raznolika kultura i narodi. Bio sam svjež i otvoren prema svima. Sama ideja da branim Srbiju ili Hrvatsku mi nije padala na pamet – kaže. Jackova supruga Neli inače je akademska slikarica koja je u ljeto 1990. imala izložbu u Banja Luci. Nakon izložbe krenuli su kod njezine rodbine u Ljubljanu i tamo se zadržali nekoliko dana. Prativši vijesti shvatili su da se na području tzv. Krajine zahuktava “kulturna revolucija” i da su zbog općega veselja čak i prometnice zatvorene. Dogovor je bio da se u Vrgorac vrate preko Paga. Međutim, umjesto preko Paškoga mosta Jack je krenuo preko Knina. Bilo je to u kolovozu prije nego su konačno sve blokirali.
