Dana 18. siječnja 2013. svjetski su mediji objavili kratku vijest: „Noćas, prateći bitku regularne vojske i pobunjenika u Allepu (Sirija), iz snajpera je ubijen francuski novinar Yves Debay“. Vijest su prenijeli mediji u regiji, no u potpunosti je zanemarena od strane hrvatskih medija (!?). Kako živimo u zemlji gdje novinari ne mare ni za prava bližnjih (prisjetimo se nedavnih serija verbalnih napada anarhista na Vladimira Brnardića koji je ostao bez javne podrške kolega novinarske struke), nije uopće čudno što je ovaj slučaj ostao nezamijećen. Koga briga za pogibiju kolege u tisućama kilometara udaljenoj Siriji, kada je Debay već 70. u nizu poginulih novinara od ožujka 2011., a domaće tržište vapi za ekskluzivnim informacijama o jutarnjim navikama lokalnih starleta i sličnim vijestima. Svakako da bi upravo nevjerojatan podatak o tolikom broju pogibija novinara trebao biti važna medijska informacija, pogotovo u zemlji koja je ne tako davno trpjela teška ratna razaranja. Također bi i činjenice da je Debay značajno ime u krugovima ratnih fotoreportera, autor više knjiga i fotomonografija te pokretač poznatih časopisa specijaliziranih za praćenje ratnih sukoba „Raids“ i „Assaut“ (Napad), trebale biti relevantne za objavu vijesti o pogibiji poznatog kolege, ali nažalost nisu. No čitateljima „Vojne povijesti“ ova će vijest u svakom slučaju pobuditi zanimanje. Yves Debay bio je izvjestitelj s brojnih bojišta, tako i onih na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te je svojim reportažama uvelike pridonio ispravnom poimanju zbunjenih Europljana o uzrocima i tijeku velikih sukoba. Debayu su vojska i oružje bili strast.

Ovo je pravo koje vam telekomi od jučer ne smiju uskratiti