Zašto opet tekst o Svetozaru Borojeviću? Brojne reakcije čitatelja na prethodne tekstove o Borojeviću pokazatelj su da je hrvatskajavnost zainteresirana za velikane hrvatske vojne povijesti i da ih želi  izvući iz zaborava. Značaj koji je Borojević imao u ključnim trenucima hrvatske povijesti nije ostao ograničen samo na područje Talijanskog bojišta, već je utjecao na ratna zbivanja diljem Europe pa se neminovno reflektirao i na poslijeratno razdoblje, ali i vrijeme Drugoga svjetskog rata. Ako ulogu ovoga hrvatskog vojskovođe prepustimo povijesnom zaboravu, nećemo biti u mogućnosti objektivno sagledati povjesnicu Prvoga svjetskog rata,ali ni sva kasnija događanja koja su uslijedila kao izravne posljedice talijanskog neuspjeha u Prvome svjetskom ratu.

Zato opetovano pisanje i upućivanje na ulogu i značaj Svetozara Borojevića nikako ne može biti okarakterizirano kao pretjerano, poglavito ako pogledamo  koliko je povijesnih radova objavljeno na tu temu, tek šačica njih. Zato i ne treba čuditi mišljenje, koje je radi političkih potreba potpirivala historiografija bivše države, da je Svetozar Borojević bio tek jedan u nizu vojnika i poslušnika Austro-Ugarske Monarhije. Borojević je bio puno više od toga i upravo je iz tog razloga u duhu južnoslavenske ideologije trebalo iz povijesti eliminirati ulogu Hrvata, pravoslavca koji je do kraja bio odan svojoj domovini Hrvatskoj i svome caru, Austrijancu.

Ako će itko izvući Borojevića iz zaborava, onda je to magazin „Vojna povijest“, koji osjeća dužnost prema hrvatskom vojskovođi i hrvatskim vojnicima koji su bili žrtve rata, ali i prema čitateljima koji očekuju da se Borojevića stavi u prvi plan. Vrijeme obilježavanja stogodišnjice Prvoga svjetskog rata više je no prikladno za obavljanje te zadaće. Borojević je svojim djelovanjem zadužio dva naroda, Hrvate i Slovence. I dokmu Slovenci podižu spomen-park, hrvatska država kao da jedva čeka  da Borojević opet utone u zaborav. Jedan od primjera krajnjeg nemara suvremene hrvatske države prema liku i djelu Svetozara Borojevića je i njegova rodna kuća. Iako bi u svakoj razumnoj državi ovaj objekt bio uređen i uvršten u turističku promociju kraja i cijele države, hrvatska država, kao vlasnik ovog objekta, nije bila u stanju postaviti ni oznaku o kojem je objektu riječ. Kada prilazite Mečenčanima nigdje ne postoji ploča s likom Svetozara Borojevića koja bi putnike upućivala da se u blizini nalazi objekt od posebnoga povijesnog značaja, što Borojevićev roditeljski dom zacijelo jest! U neposrednoj blizini Borojevićeva doma nalazi se i osnovna škola, ali ni ona ne nosi ime ovog velikana, kojeg kao da se hrvatska država srami, a trebala bi se njime itekako ponositi! (...)

Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 4. ožujka na svim kioscima!

Ova stranka je najveći gubitnik na izborima