Sovjetski Savez proizvodio je vrlo brze podmornice koje su mogle ploviti brže te dublje zaroniti od svojih američkih konkurenata. Međutim, američka mornarica bila je uvjerena da su Amerikanci imali bolje podmornice jer su sovjetske podmornice bile jako bučne, piše War Is Boring.

U slučaju sukoba, tiše američke podmornice mogle su prije detektirati sovjetske podmornice te ispaliti torpedo. Međutim, njihova je samouvjerenost nestala sredinom 1980-ih godina kada je sovjetska mornarica otkrila svoje napadne podmornice klase "Akula" na nuklearni pogon. Čak trideset godina kasnije, navedene podmornice i dalje su glavni dio ruske nuklearne podmorničke flote te su i dalje tiše od američkih konkurenata.

Informacije koje su prenijeli špijuni John Walker i Jerry Whitworth 1970-ih godina natjerale su sovjetsku mornaricu da izgradi mnogo tišu podmornicu. Nakon podmornica klase "Viktor" te skupe podmornice klase "Sierra", čiji je trup bio od titanija, započeo je "Projekt 971" – izgradnja nove podmornice klase "Akula" (morski pas). Izgradnja je započela 1983. godine. Novi je projekt dobio stratešku prednost jer je Sovjetski Savez dobio kompjutorsku i tehnološku opremu od Japana i Švedske te su nakon toga sovjetski inženjeri mogli postaviti tiše propelere s elisom koja ima sedam krakova.

Velika "Akula" koja je istisnine oko 13.000 tona, ima dvostruki čelični trup kao i ostale sovjetske podmornice. Tako može primiti više balastne vode te podnijeti više štete, ali i dublje zaroniti. Pogonska jedinica skrivena je kako bi bila što tiša te je obložena neodbijajućim pločicama. Plovilo dužine 111 metara projektirano je na vrlo dobar akvadinamičan način. Posada od 70 ljudi može biti pod vodom čak stotinu dana.

Podmornica posjeduje nuklearni reaktor od 190 megawatta s jezgrom velike gustoće. Zbog toga "Akula" može ploviti brzinom od 33 čvorova (60 kilometara na sat) te zaroniti na čak 480 metara dubine, dvjesto metara dublje od najveće američke klase "Los Angeles". Iako je bila vrlo teška i velika, bila je "tiha" gotovo kao klasa "Los Angeles". Američki podmorničari više nisu mogli uzimati svoju akustičnu superiornost zdravo za gotovo. Što se tiče "Akule", vjeruje se da su njezini senzori ipak bili inferiorniji, za razliku od američkih.

Podmornice "Akula I", pod nazivom "Schuka" u ruskoj su službi trebale loviti američke podmornice i to najviše američke balističke podmornice. Torpedne cijevi od 533 milimetara te velike torpedne cijevi od 650 milimetara mogu izbaciti do četrdeset žicom vođenih torpeda, mina te protubrodskih raketa SS-N-15 i SS-N-16. "Akula" može nositi i do dvanaest krstarećih raketa "Granat" koje mogu pogoditi ciljeve na kopnu udaljene do tri tisuće kilometara.

Sovjetska brodogradilišta izbacila su sedam podmornica "Akula", dok je američka mornarica pokušala izgraditi još tiše podmornice "Seawolf". Međutim, nakon raspada Sovjetskog Saveza porinuta je prva od pet novih podmornica "Projekt 971U". Nakon toga, porinuta je i teža i malo duža klasa "971A Akula II", pod nazivom "Vepr" godine 1995., koja je imala dvostruki sloj koji je prekrivao pogonski sklop, novi pogonski sustav i novi sonar. Obje su verzije imale šest dodatnih cijevi koje su mogle lansirati rakete i mamce za torpeda. Implementiran je i novi raketni sustav zemlja-zrak "Strela-3".

Međutim, najveća prednost novih podmornica jest tzv. "stealth" način. Nove su "Akule" bile itekako tiše čak i od napredne podmornice "Los Angeles", iako neki stručnjaci tvrde kako je klasa "Los Angeles" tiša na većim brzinama. Možete provjeriti usporedbu ONI-a (Office of Naval Intelligence), u kojem su na tablici navedeni akustični tragovi određenih podmornica. Američka mornarica i dalje posjeduje u operativnom smislu 43 podmornice klase "Los Angeles", iako novih 14 podmornica klase "Seawolf" i "Virginia" ipak pokazuju manji akustični trag od "Akule".

Međutim, ruska brodogradilišta teško su završavala nove "Akule II" koje nisu jeftine – jedan izvor tvrdi kako je cijena podmornice iznosila 1.55 milijardi dolara po komadu 1966. godine, što je danas 2.4 milijarde dolara. Slaba ruska ekonomija jedva može održavati postojeće podmornice.

Dvije podmornice "Akula II" otpisane su i izrezane prije završetka, dok su tri pretvorene u balističke podmornice klase "Borei". Što se tiče podmornice "Akula II Vepr", dogodila se tragedija 1998. godine kada je mentalno nestabilan mornar ubio osam svojih kolega te je zaprijetio kako će detonirati sobu za torpeda. Ubrzo je počinio samoubojstvo (vjerojatnije je da su ga ubili specijalci).  

Nakon teškog desetljeća, "Gepard", koji je jedina završena podmornica klase "Akula III", ušao je u upotrebu 2001. godine. Mediji tvrde kako je to vrh ruske "stealth" tehnologije. Sedam godina poslije, Moskva je konačno započela s financiranjem završetka podmornice "Akula II Nerpa" nakon 15. godine slabe izgradnje. Međutim, tijekom vježbe u studenome 2008. godine slučajno je pokrenut požarni alarm te je podmornica ispunjena freonom. Ugušilo se dvanaest ljudi, najviše civila. To je zadnji ozbiljan incident u dugačkoj i krvavoj povijesti podmorničkih katastrofa.

Nakon skupe runde popravaka, "Nerpa" je bila spremna te uskoro poslana putem leasinga prema Indiji za 950 milijuna dolara. Novog imena INS "Čakra", ona je jedina nuklearna indijska podmornica te je opremljena krstarećim raketama kratkog dometa "Klub" zbog međunarodnih restrikcija raketnog naoružanja. U listopadu 2016. godine, Moskva i New Delhi potpisali su ugovor kako bi se putem leasinga otpremila i druga podmornica klase "Akula" iako nije još točno hoće li to biti starija "Akula I Kashalot" ili nikad završena podmornica "Akula II Iribis".

Međutim, cijena od 2 milijarde dolara ipak govori da još nije jasno hoće li biti išta od ovog dogovora.

Ove godine će se "Čakra" pridružiti podmornicama klase "Arihan" domaće proizvodnje koja se temelji na podmornici "Akula", ali će se prenamijeniti u balističke podmornice.

Danas ruska mornarica održava deset do jedanaest podmornica "Akula". Međutim, samo su tri ili četiri u operativnoj upotrebi dok druge čeka popravak. U svakom slučaju, Ruska mornarica nije besposlena. Godine 2009., dvije su "Akule" detektirane kod istočne obale SAD-a, a to je najbliže još od hladnoga rata. Tri godine poslije raširila se nepotvrđena tvrdnja da je jedna podmornica "Akula" čak mjesec dana bila u Meksičkom zaljevu, a da nije otkrivena. Starija je podmornica "Kashalot" bila odlikovana zbog pratnje neprijateljske podmornice čak 14 dana.

Svi navedeni incidenti govore kako se američka mornarica mora ponovno okrenuti protupodmorničkom ratovanju. Rusija i dalje nadograđuje svoju flotu "Akula" smrtonosnim krstarećim raketama klase "Kalibr", koje su lansirane prema Siriji 2015. godine s podmornice klase "Kilo" – "Rostov na Donu".

Iako je "Akula" u slabom stupnju spremnosti, i dalje čini veliki dio ruske napadne podmorničke flote te će ostati u službi sljedećih desetak godina nakon što proizvodnja nove klase "Yasen" krene u punom zamahu. Do tada, "stealth" karakteristike "Akule" i dalje će biti veliki izazov američkim podmorničarima.

>>Američka balistička raketa Trident dobiva nadogradnju!

>>Unutrašnjost najveće podmornice svih vremena - sovjetske "Akule"

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora