Zbirka topničkog oružja Hrvatskog vojnog muzeja za razliku od nekih poznatijih i starijih muzeja u našem okruženju nema impozantnu količinu sredstava posebno starijih modela. Dio sredstava odvučen je u već postojeće muzeje u Beču i Budimpešti a u novijoj povijesti i u Vojni muzej JNA na Kalemegdanu u Beograd i do njihovog povratka moguće je doći jedino u toku procesa sukcesije imovine bivše države. Jedan od puteva starih topova posebno brodskih kao i onih sa raznih utvrda završavao je i njihovim ukopavanjem i betoniranjem u molove i pristaništa na kojima su služili kao bitve za privez brodova duž cijele Jadranske obale i samo manji dio završio je kao izložak u nekom od postojećih muzeja ili na javnim površinama. Za novije topove jedan od najvećih neprijatelja je neznanje i nestručnost kao i nezainteresiranost odgovornih tako da je dobar dio sredstava završio kao sekundarna sirovina te kao takva prodan u bescjenje u topionice.Izostajala je pravodobna informacija za Vojni muzej tako da se često nije stiglo reagirati na vrijeme. U fazi prikupljanja građe za muzej započeti su i kontakti sa odgovornim institucijama oko topova koji se nalaze u moru a obuhvaćaju period od 17 do 20 stoljeća. Taj dio aktivnosti je posebno osjetljiv obzirom na složenost tih zahvata od samog vađenja topova sa dna,prevoza a posebno stručnih restauratorsko konzervatorskih zahvata koji su potrebni što iziskuje znatna sredstva.

Japanski gigant širi poslovanje: Srbija postaje centar za cijelu Europu