Tijekom Američkoga građanskoga rata pojava nove vrste ratnoga broda i događaji koji su uslijedili kod Hampton Roada na ušću rijeka James i Elizabethan u zaljev Chesapeake otvorili su novo poglavlje u povijesti pomorskog ratovanja. Da bi probile pomorsku blokadu nadmoćnije flote Unije, konfederativne su snage oklopile zaplijenjenu fregatu s parnim pogonom „Merrimac“. Sjevernjaci su, saznavši za radove na „Merrimacu“, u samo tri mjeseca izgradili čelični brod „Monitor“, djelo švedskog inženjera Johna Ericssona.

Bio je to prvi pravi oklopljeni brod s pogonom na paru, naoružan dvama topovima smještenima u pokretnoj čeličnoj kupoli. Prvi je u akciju krenuo južnjački „Merrimac“ koji je razbio odred drvenih brodova Unije na ušću rijeke James, potopivši brodove „Cumberland“ i „Congress“.

Sljedećega dana, 9. ožujka 1862., na poprište sukoba stigao je i sjevernjački „Monitor“. Gomile ljudi okupile su se na objema riječnim obalama kako bi promatrale prvi sukob čeličnih brodova u povijesti. Unatoč silnoj topovskoj paljbi koja je potrajala više od četiri sata i mnogobrojnim hicima iz neposredne blizine, nijedan brod nije potopljen, pa čak ni znatnije oštećen. Iako je bitka završila bez pobjednika, a čelični brodovi Sjevera i Juga se više nikada nisu sukobili, taj je događaj bio prekretnica u pomorskom ratovanju.

Poučene američkim primjerom sve pomorske sile toga doba počele su intenzivnu gradnju i razvoj oklopnih brodova s pogonom na paru. Ujedno je započela i neprekidna utrka u odnosu jačine topova i debljine oklopa. Svoj vrhunac oklopljeni brodovi doživjeli su uoči Prvoga svjetskog rata pojavom britanskog Dreadnoughta čije je ime postalo oznaka za najveći i najjači tip bojnog broda. Tijekom Drugoga svjetskog rata oklopljeni bojni brodovi izgubili su primat u korist nosača zrakoplova. Ipak, nisu potpuno izišli iz uporabe pa se i danas rabe kao topovske i raketne platforme.

Japanski gigant širi poslovanje: Srbija postaje centar za cijelu Europu