25. svibnja 1995. zrakoplovstvo NA­TO-a bombardiralo je srpske polo­žaje oko Sarajeva na što su srpske snage odgovorile uzimanjem taoca nekoliko stotina pripadnika UN-a te ih vezale za stupove ulične rasvjete na Palama. Čitav je svijet pred tele­vizorima vidio svu nemoć i neučin­kovitost snaga UNPROFOR-a koji ni svoje postrojbe nije mogao zaštititi, a kamoli građane Sarajeva. Svoju potpunu konfuziju snage UNPRO­FOR-a pokazat će padom Srebrenice kada su Ratku Mladiću doslovce predali grad i njegove stanovnike i time ih odveli u sigurnu smrt. Budući da se vojna situacija mije­njala na srpsku štetu (vojni uspjesi HV-a na Dinari i 5. korpusa na Gr­meču) Glavni stožer Armije BiH na­činio je plan deblokade Sarajeva pod nazivom „Tekbir". Zapovijed je uručena 29. svibnja 1995. zapo­vjednicima 1., 3., 4. i 7. korpusa Ar­mije BiH te predstavniku MUP-a u Tarčinu. Operacija „Tekbir" počela je 15.1ip­nja 1995. u 02,50 sati. Jedinice 3. kor­pusa na čelu sa 7. muslimanskom brigadom zauzele su selo Nasići i Ravni Nabožić koji je predstavljao važnu kotu na tromeđi triju općina Visoko, Breza i Ilijaš. Snage su 4. i 7. korpusa u početku bile u napadu, međutim, tijekom dana morale su se povući na polazne položaje. Če­trnaesta je divizija ovladala objek­tima Prestrugana stijena, Vidovac, Ovčarevac, Gradina, Ostojići i Gra­dac. Dana 17. lipnja 1995. oslobo­đena su Strajišta, a 18. lipnja 1995. objekti Gušće, Šmrekovo brdo, Ku­kovi, Javor te sela Šerifići, Umčani i Mijanovići. Ovim djelovanjem raz­bijene su srpske snage na potezu od Huma do Krupca. Put za oslobo­đenje Kijeva, Trnova, prijevoja Ro­goj i južnih padina Jahorine bio je potpuno otvoren. Međutim, zbog rasprštenosti snaga koje su prve iz­vršile proboj na ovom pravcu te ne­dolaska svježih snaga koje bi nasta­vile započeti napad, daljnji je prodor Armije BiH prema Trnovu i Jahori­ni zaustavljen. Dana 21. lipnja 1995. snage Armije BiH izbile su na putnu komunikaciju Kijevo - Trnovo i Semizovac - Srednje. To je maksi­mum koji je Armija BiH postigla u ovoj vojnoj operaciji. Za nešto više nije imala dovoljno rezervnih sna­ga jer su se već do 25. Iipnja 1995. sve rezerve istrošile. S druge strane, nakon 28. lipnja 1995. srpske snage pokreću protunapad tijekom koje­ga su u pociručju 12. i 14. divizije po­novo zauzele oslobođena područja na visočko-ilijaškom pravcu.

Tako je neslavno propala posljed­nja akcija deblokade Sarajeva i to nakon pada enklava Srebrenice i Žepe. Mada je Armija BiH tijekom ove vojne operacije angažirala uku­pno 46 000 vojnika, dakle četiri di­vizije ili dva manja korpusa, 643 topnička oruđa, ishod je bio nikakav zajedno s teškim gubitcima Armije BiH - 317 poginulih i 604 teško ra­njena vojnika.

Dana 16. kolovoza 1995. za novo­ga zapovjednika 1. korpusa ime­novan je general Nedžad Ajnadžić. Kraj kolovoza 1995. godine obilje­žit će događaj koji neće imati izrav­ne veze s djelovanjem Armije BiH u Sarajevu. Naime, 28. kolovoza 1995. srpske su snage počinile još jedan masakr na tržnici Markale ubivši 35, a ranivši 90 ljudi. Nakon ovoga ma­sakra zrakoplovstvo je NATO-a pod zapovjedništvom admirala Leigh­tona Smitha iz talijanske baze Avija­na poletjelo prema srpskim položa­jima u BiH. Za kratko vrijeme NATO je zrakoplovstvo dosta točno (što ne čudi jer su godinama provjeravali područje zabranjenoga leta iznad BiH) uništilo vojnu infrastrukturu srpskih snaga oko Sarajeva te nji­hove položaje. Uništen je najvažni­ji telekomunikacijski objekt na vrhu Gole Jahorine, vojni radar koji je po­krivao zračni prostor čak do Italije. Usporedno s NATO-ovom akcijom zapovjedništvu je 1. korpusa pred­loženo da se suzdrži od svakog bor­benog djelovanja. Posljednja vojna akcija snaga Armije BiH u Saraje­vu pokrenuta je 2. listopada 1995. na trnovskom pravcu. Snage Armi­je BiH izbile su na Rogojsku gre­du i došle nadomak Tmova. U od­sutnim trenutcima borbe za objekt Hum gine zapovjednik 14. divizije 1. korpusa Armije BiH, legendarni za­povjednik Zaim Imamović. Konačni prekid vatre uoči mirov­nih pregovora u Daytonu stupio je na snagu 12. listopada 1995. Tek 22. prosinca 1995. ukinuto je ratno sta­nje u Sarajevu. U stvamosti, ratno je stanje prestalo tek nakon reinte­gracije područja Vogošće, Semizov­ca, Ilijaša, Hadžića, Ilidže i na kraju Grbavice. Koncem veljače 1996. go­dine opsada je Sarajeva istinski za­vršena. Kraj opsade Sarajeva 1. kor­pus Armije BiH završio je s 51 312 vojnika. Život je izgubilo 6305 vojnika, teško je ranjeno 7056, a lakše 13 457 vojnika.

>>Primirje je prekršeno ni više ni manje nego 2000 puta u jednom danu

>>Sarajevski parkovi pretvoreni su u groblja

>>Srpska strana doživjela je medijski poraz

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’