Nakon žestokih borbi hrvatske policije i domaćih branitelja protiv velikosrpskih snaga u Pakracu krajem kolovoza i početkom rujna 1991., situacija postaje kritična gdje je Pakrac bio pred padom jer su napadi neprijateljskih snaga bili žestoki i sve intenzivniji.
To posebice dolazi do izražaja 19. kolovoza kada JNA potpomognuta domaćim četnicima i dobrovoljcima iz Srbije, koji su tada već pristizali na prostor zapadne Slavonije, vrši topnički, minobacački te pješački napad na Pakrac neprestano od 4:30 sati sve do kasnih popodnevnih sati, kada se SJP „Omege“ Bjelovar, ATJ „Lučko“ Zagreb i specijalna policija „Ris„ Kutina uspijevaju probiti do Pakraca i odbiti sve pokušaje ulaska neprijateljskih snaga u centar grada.
Procijenivši ozbiljnost vojne situacije na prostoru samog Pakraca, a i šireg dijela zapadne Slavonije, Glavni stožer Oružanih snaga RH izdao je zapovijed da se obrana Pakraca ojača sa snagama iz Bjelovara, te su u popodnevnim satima 2. rujna 1991. iz Bjelovara u Pakrac upućena dva voda A satnije ZNG-a u jačini 77 pripadnika. Satnija je dolaskom u Pakrac dobila zadaću pomoći i učvrstiti obranu Pakraca, osiguravati objekte i komunikaciju u samom gradu i prigradskim naseljima te zbog slabog naoružanja ostavljena je mogućnost i napadnog djelovanja ako se stvore uvjeti da se dođe do neophodnog naoružanja za daljnju borbu.
Dolaskom u Pakrac satnija se smješta u prostorije Vladikina dvora i zadaća je bila da štiti grad od napada četnika iz smjera sjeveroistoka s brda Kalvarija te da po potrebi intervenira u svim dijelovima grada gdje to bude situacija zahtijevala te im je zbog toga i dodijeljeno oklopno vozilo priručne izrade izrađeno u tvornici u Prekopakri koje je nazvano TOP 1 zbog što bržeg dolaska na lokaciju koja to bude zahtijevala.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2023.
