Besmrtni Grač: Suhoj Su-25 „Frogfoot“

Snaga i sposobnosti borbenih aviona i obučenost i vještine pilota i tehničkog osoblja imali su presudnu ulogu u svim većim ratovima 20. stoljeća. Svi ti faktori, uz naoružanje i opremu, čine cjelinu borbenog aviona od čijih sposobnosti zavisi njegova (ne)izvršenost zadataka. Borbeni avioni vrlo su skup proizvod i kao takav mogu ga priuštiti samo najbogatije zemlje i zemlje koje vode ambicioznu obrambenu politiku. Zadatak svakog jurišnog aviona u borbi je, nakon lovačkih izvidnica, zračna podrška i ovladavanje zračnim prostorom. Avioni takvog tipa dobili su svoj zamah konstruiranjem Iljušina IL-2 „Šturmovika“ i Junckersa Ju-87 „Štuke“. Potonji je na višim, a Šturmovik na nižim visinama suvereno vladao nebeskim prostorom i pružao vatrenu podršku na linijama fronta svojim trupama. Ta dva aviona u jeku Drugog svjetskog rata odredila su karakteristike budućeg jurišnog borbenog aviona, a napredak tehnologije polučit će avione koji nadmašuju karakteristike inih koristeći najsuvremeniju tehnologiju. U modernoj zračnoj borbi cilj je uništiti neprijateljski avion prije no što on bude u prilici da pogodi vaš. U Drugom svjetskom ratu to se najčešće ostvarivalo ulaskom u rep protivnika i otvaranjem vatre iz različitog tipa oružja. Međutim, u hladnom ratu, a napose od 60-ih godina, jurišni borbeni avioni postaju sve više otporniji, brži i veći, a uvođenjem radara i navođenih raketa borba se distancirala od vizualnog dometa.

Još od početka 60-ih godina u Sovjetskom Savezu radi se na razvoju efikasnog jurišnog aviona za zračnu kontrolu velikih prostranstava srednje Azije i Dalekog istoka i za obranu od napadačkih krstarećih raketa glavnog bipolarnog rivala SAD-a. Sredinom 60-ih godina u konstruktorskom birou Suhoj došlo je do potrebe za razvijanjem aviona koji će ostvarivati prevlast u svom i neprijateljskom zračnom prostoru. Tu zadaću dobio je Pavel Suhoj, bjeloruski konstruktor jurišnih i lovačkih aviona i uspješni projektant aviona sovjetskih zračnih snaga.

Za vrijeme sovjetsko-afganistanskog rata Grač se pokazao prvom violinom te oružjem za nadoknadu i nedostatak teške ratne tehnike. Iako se kao najučinkovitiji bombarder upotrebljavao helikopter Mil Mi-24 „Hind“ (najrašireniji borbeni helikopter u svijetu), zbog svoje dobre oklopne zaštite i moćnog naoružanja Grač se i nakon ozbiljnijih oštećenja u borbi s mudžahedinima u velikom broju slučaja uspješno vraćao u matičnu bazu, zbog čega je nakon rata u Afganistanu postao jedan od važnijih komercijalnih proizvoda sovjetske vojne industrije. Treba napomenuti da je putem američke vojne pomoći afganistanskim mudžahedinima dopremljena protuzrakoplovna raketa „Stinger“, ali zahvaljujući Gračevoj žilavosti, brzini i činjenici da je parao zračni prostor leteći vrlo nisko s vrlo visokim manevarskim sposobnostima. Arsenal oružja koje je nosio taj zrakoplov bio je izuzetno širok i obuhvaćao je svaki tip bombe u naoružanju sovjetskog ratnog zrakoplovstva. Su-25 svojim konceptom preživljavanja direktnih pogodaka potpuno je opovrgnuo brojna mišljenja i stereotipe sovjetskih konstruktora da je jurišnom avionu radi preživljavanja potrebna samo (ili isključivo) nadzvučna brzina. Najveći problem je bio u tome što bi se motor zapalio kada bi ga raketa pogodila, a kako su motori bili blizu jedan drugoga, vatra se lako širila na drugi pritom potpuno onesposobljavajući zrakoplov. Gračevu „besmrtnost“ omogućavala je pilotska kabina napravljena od titanijske kade debljine 24 mm, koja je zadržavala granatu 20 mm s ukupnom težinom oklopa od 1100 kg. Oklopom su zaštićeni i ostali vitalni dijelovi aviona, poput poluge za upravljanje i rezervoara za gorivo, čiji su zidovi ispunjeni pjenom za sprečavanje eksplozija. Nakon iskustava s raketom „Stinger“ i „FIM-43 Redeye“, između motora je postavljena čelična ploča za sprečavanje uništavanja oba motora jednim pogotkom, nakon čega su avioni preživljavali i barem s jednim motorom, ako već nisu bili neoštećeni, i vraćali se u bazu. Učinkovito sredstvo protiv zapaljivanja motora na bazi freonskog sustava gašenja i toplinski mamci znatno su smanjili broj gubitaka Grača kroz cijeli afganistansko-sovjetski rat, a bilo ih je 23, uključujući i one srušene na tlu, uz osam pilota i sve to tijekom više od 50.000 preleta. Ni jedan pilot nije bio izravno pogođen u pilotsku kabinu, pa je tako za rušenje jednog Grača bilo potrebno ispaliti i do 100 hitaca metaka 12,7 (jedan Grač u bazu se vratio sa 150 rupa od metka istog kalibra).

Od ostale tehnologije, Grač je imao elektronske nišanske ciljnike ASP-17 i laserski daljinomjer-označivač Kylon-PS te radiokompas, radarski brzinomjer i radarski mamac. Mogli su nositi i rakete zrak-zrak, a laserski vođene rakete H-25ML imale su od 139 ispaljenja čak 137 pogodaka. Kokpit je opremljen TV ekranom koji pripada sustavu ciljanja Shkval. Treba uzeti u obzir da su se sovjetski borbeni avioni opremali tih godina u skladu sa svojim mogućnostima, a kokpiti pilota uglavnom su sadržavali analogne komande, za razliku od američkih koji su imali uglavnom monokromatske CRT displeje te digitalne kontrole. To nikako ne umanjuje Gračevu ubojitost, a njegova modernizacija (Su-25KM „Scorpion“) početkom 21. stoljeća čini ga još ubojitijim, i to s redizajniranim kokpitom, novim navigacijskim sustavom, dva LCD displeja i HUD displejem, a osposobljen je za uporabu svih vrsta oružja koje je napredovalo zbog nepotpisivanja (neratificiranja) sporazuma SALT II. koji se odnosio na redukciju nuklearnog naoružanja.

Od afganistanske invazije, kada je njegovo ispitivanje opravdalo njegovu ulogu, počinje se upotrebljavati u ratovima koji su slijedili (Iračko-iranski rat, Prvi i Drugi čečenski rat, Gorski Karabah, Abhazija, Angola, rat Etiopije i Eritreje, pa i u Makedoniji) koji su usmjeravali njegovu nadogradnju i potencijalnu modernizaciju.

• Konstruktor: OKB-Suhoj
• Tip: jurišni borbeni avion
• Podaci o razvoju: početak proizvodnje: 1968., prvi let prototipa 22. listopada 1975.
• Dimenzije: dužina 15,53 m; raspon krila 14,36 m; visina 4,80 m; površina krila 30,10 m2
• Težina: prazan 9.315 kg; maksimalna poletna težina 17,600 kg; interno gorivo 3000 kg
• Performanse: maksimalna brzina 970 km/h; operativni plafon 7000 m
• Motor: 2x Sojuz R-95Š, turbomlazni potisak 40,20 kN bez dodatnog sagorijevanja, hlađeni zrakom
• Naoružanje: top GŠ-30-2 30 mm sa 250 granata, do 4000 kg borbenog tereta na 10 podkrilnih nosača

Izvori:

1. V. BABAK, Attack Aircrafts – Warriors from Sukhoi Design Bureau, Maks 3 (Srpanj-kolovoz), Moskva, 2003., 8-9.
2. A. DEMIROVIĆ, 2007, Savremeni borbeni avioni, Sarajevo: Exprom, 2007.
3. Y. GORDON, 2007, Sukhoi Su-25 Frogfoot: The Soviet Union Tank Buster, Hersham: Midlan Publishing, 2007.
4. M. OGOREC, 2011, Ratovi XX. stoljeća, Rijeka: Otokar Keršovani, 2011.
5. M. OSTOJIĆ, 1987, Velika igra: Afganistan, Zagreb: Alfa, 1987.
6. Sukhoi Su-25 (Frogfoot) Close-Air Support (CAS) / Ground Attack Aircraft - http://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.asp?aircraft_id=195 (21. srpanj 2016.)
7. Sukhoi: historical background - http://www.sukhoi.org/eng/planes/military/su25k/history/ (15. srpanj 2016.)
8. Military Learning Between the Chechen Wars, Vestnik 24.10. 2006. - http://www.sras.org/military_learning_between_the_chechen_wars (18. srpanj 2016.)