General Franjo Vlašić spada u malobrojnu skupinu hrvatskih generala koji su zahvaljujući izuzetnoj vojnoj karijeri, osim značajnih vojnih dužnosti, obnašali i u to vrijeme najznačajniju hrvatsku državničku dužnost, dužnost hrvatskog bana.
Sudjelovao je u svim koalicijskim ratovima protiv vojske Napoleona Bonaparte i pritom bio nekoliko puta ranjen. Zbog iskazanog junaštva na bojnom polju odlikovan je najznačajnijim odličjem za hrabrost, Viteškim križem Reda Marije Terezije, zbog čega je stekao titulu austrijskog baruna. Na bojištima diljem Europe proveo je 32 duge godine, nakon čega je, zbog impresivne vojne karijere imenovan i za hrvatskog bana. Na toj dužnosti suprotstavljao se mađarskim teritorijalnim i jezičnim zahtjevima, iako je rođen u Mađarskoj. Pokopan je u Crkvi svete Katarine Aleksandrijske na Gornjem gradu u Zagrebu, a njegov nadgrobni spomenik jedini je spomen na njega u Hrvatskoj. Iako se borio protiv mađarskih aspiracija na Hrvatsku, u mađarskom gradu Dombóváru, njegovom rodnom gradu, nedavno je postavljena njegova bista i spomen-ploča, a i jedan gradski trg nosi njegovo ime. Zahvaljujući izuzetnoj karijeri spominje se u Biografskom leksikonu Austrijskog Carstva i Austrijskom biografskom leksikonu.
Franjo Vlašić, koji se u austrijskim izvorima spominje i kao Vlassits, Franz, Freiheer von, rođen je 24. travnja 1766. u mađarskom gradu Dombováru. Potječe iz hrvatske plemićke obitelji koja pripada starom rodu Vlašića iz Brinja, čiji se članovi nalaze u prvom popisu vojne posade utvrđenog naselja Brinje iz 1551. Njegovi preci su se u skupini Hrvata iz područja Brin ja i Ogulina 1715. iselili u sjever - nu Baranju (Mađarska). Plemstvo i grb braći Petru i Jurju Vlašiću austrijski car Karlo III. dodijelio je 20. ožujka 1718. u Beču. Otac je Feldzeugmeistera (general-pukovnika topništva) Franje Vlašića i Feldmarschall-Leutnanta (general-bojnika) Dragutina Vlašića. Nakon što se kratko posvetio studiju prava, 1784. započeo je vojnu karijeru kao kadet u Husarskoj pukovniji počasnog vlasnika Emmericha Eszterházyja. Nakon završetka izobrazbe, u toj postrojbi već 1785. promaknut je u čin poručnika. U istoj postrojbi 1790. promaknut je u čin natporučnika. Od 1792. sudjelovao je u svim koalicijskim ratovima protiv Napoleona Bonaparte, u kojima je nekoliko puta bio ranjen, a često je spominjan zbog junačkog držanja na bojnom polju.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2025.
