Razmišljanje o jednom aviončiću koji će izviđati neprijateljske položaje na bojištu i u bližoj pozadini neprijateljskih položaja, počela se javljati već sredinom 1992. godine.
Raspitivali smo se o mogućnosti izrade jedne takve sprave s aviomodelarima iz tadašnje Narodne tehnike, koji su djelovali u gradu Karlovcu i bili su vrlo uspješni u svoje vrijeme. Doznao sam kako se ništa konkretno ne može učiniti i pokrenuti jer su modelari uglavnom izrađivali jedrilice koje za let koriste zračne struje i nepredvidivih su karakteristika. Sredinom ljeta 1993. godine, nakon preustroja HV iz 4. OZ Klc. u ZP Klc., a bio sam na dužnosti Načelnika odjela rodova i Načelnik pješaštva u Zapovjedništvu ZP Karlovac, došao je do mene glas kako jedan naš vojnik želi pokrenuti izgradnju bespilotne letjelice. To mi je bio vrlo zanimljiv prijedlog pa sam poručio kako ću se rado sastati s njime i čuti njegovo razmišljanje. Sastao sam se sa tim vojnikom, Zvonimirom Novoselom, tada u bojnoj Vojne policije na dužnosti snimatelja za potrebe Zapovjedništva ZP i priloga za HTV i KTV na crti bojišnice. Zvonimir se inače bavio novitetima u elektronici i novoj računalnoj tehnici, a otac i majka su mu radili u Njemačkoj i mogao je pratiti te novitete u tehnici jer je po cijelo ljeto boravio kod njih u Njemačkoj. Saslušao sam ga i svoja zapažanja prenio na sastanku tadašnjem zapovjedniku ZP Klc., brig. Pavlu Miljavcu. Zapovjednik je saslušao moje izlaganje i rekao kako ćemo razgovarati konkretnije kad se malo raspita o toj problematici. Nakon par dana pozvan sam kod zapovjednika i dobio smjernice za pokretanje inicijative na izradi aviončića. Zvonku sam dao zadaću prikupljanja stručnih vojnika koji će moći udovoljiti ovoj zadaći. Iskreno rečeno, nisam baš bio optimističan i što sam više razmišljao i kombinirao kako će to izgledati, sve mi se cilj činio dalje.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. travnja 2022.