Prije trideset godina, 28. siječnja 1993., započela je operacija Hrvatske vojske pod imenom Peruća, kojom su potpuno neplanirano postrojbe HV-a snažnim protunapadom, za svega nekoliko sati, protjerale srpske snage s brane Peruća, a koju su prethodno minirali sprečavajući time nesagledivu katastrofu koja je mogla nastati za sve stanovništvo cetinskoga kraja u slučaju izlijevanja vodenoga vala iz Perućkoga jezera.
Zauzimanje brane Peruća i stalne prijetnje njezinim rušenjem
Petnaest mjeseci ranije, 17. rujna 1991. srpske snage predvođene ratnim zločincem Ratkom Mladićem okupirale su i zauzele branu Peruća prijeteći njezinim miniranjem i urušavanjem. Dolaskom UNPROFOR-a i preuzimanjem tzv. „ružičaste zone“, srpske snage povukle su se deset kilometara od crte razdvajanja, a pripadnici UN-a rasporedili su se na samoj hidroelektrani, što je smanjilo opasnost od neprijateljskoga djelovanja i prijetnji urušavanjem brane. Potpuno neplanirano, pri završetku operacije Maslenica, na sinjskoj bojišnici provedena je oslobodilačka akcija HV-a na brani Peruća, čime je konačno otklonjena prijetnja srpske vojske o rušenju brane i potapanju brojnih naselja u slivu Cetine, što bi ugrozilo desetke tisuća ljudskih života i imovine građana.
Akciju su provocirali pokreti i prijetnje neprijateljskih snaga da će u znak odmazde zbog pretrpljenih gubitaka u akciji Maslenica srušiti branu Peruća. Izvidnici HV-a uočili su grupiranje neprijateljskih snaga u selima Potravlje i Satrić, nakon čega se odmah izdaje zapovijed o podizanju bojne spremnosti na najvišu razinu te su izvršene pripreme za bojna djelovanja. Srpske paravojne postrojbe tijekom popodneva 27. siječnja 1993. upale su na prostor Peruće, odakle su u 16 sati protjerale kenijske snage UNPROFOR- a i preuzele položaje na Alebića kuli, dovlačeći topništvo na Babića brig i prostor oko brane Peruća. Zatim su srušili most koji je bio sastavni dio sustava brane s konačnom namjerom miniranja, s 30 tona eksploziva, i rušenja cjelokupne brane.
