Do druge polovice 19. stoljeća britanski kolonijalni posjedi u Indiji pripadali su britanskoj Istočnoindijskoj kompaniji. Zbog njezine politike upravljanja vođeni su ratovi protiv carstva Sikha. Granice carstva, za vrijeme najmoćnijega vladara „Lava od Punjaba“, protezale su se od Afganistana na zapadu do Tibeta na istoku, te od Kašmira na sjeveru i do Sinda na jugu. Nakon Singhove smrti 1839. godine započinju veliki unutarnji sukobi te sukobi s Britancima, koji su doveli do dvaju sikhskobritanskih ratova (1845. i 1849.) te aneksije Pandžaba, čime je završilo britansko osvajanje Indije. Na sjeveru Indije, kod grada Aliwala odigrala se 28. siječnja 1846. bitka gdje su na obalama pritoka rijeke Sutlej, između mjesta Aliwal i Bhundri, u dužini od oko 6 km, Sikhi neuspješno zauzeli položaj. Sir Harry Smith u napad je poslao dvije od četiriju pješačkih brigada i u tome napadu živote je izgubilo oko dvije tisuće Sikha.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u siječnju 2019.