Početci viktorijanskoga doba poklapaju se s ponovnim oživljavanjem engleske kolonijalne ekspanzije. Jednim je dijelom ona bila vezana za vojnopolitičku aktivnost vlade, a drugim je dijelom bila spontani rezultat snažne emigracije koju je industrijska revolucija prouzročila na seoskome području.
Ulogu najvažnijega engleskog kolonijalnog posjeda preuzela je Indija, koja je formalno još uvijek bila ovisna o trgovačkoj kompaniji, a ne o kruni. Engleska je veliku pozornost posvetila i teritorijalnomu širenju, koje je realizirano dvama ratovima s Burmom. Današnja država Mjanmar tijekom 18. stoljeća bila je na vrhuncu svoje moći. Kako je i ona imala pretenzije širenja svojih granica, došla je u sukob s Velikom Britanijom. Odgovorom Britanaca na burmansko zauzimanje otočne britanske baze u ožujku 1824. godine započeo je Prvi anglo-burmanski rat. Nakon Trećega rata (1885.) Burma je ujedinjena pod britanskom krunom, a svoju je neovisnost stekla tek početkom 1948. godine.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u ožujku 2019.
