Treći križarski rat vodila su trojica najjačih kraljeva toga doba – njemački kralj Fridrik I. Barbarossa, francuski kralj Filip II. August i engleski kralj Rikard I. Lavljega Srca. U srpnju 1191. godine osvajaju grad Akru, što je ujedno i ključno osvajanje ovoga križarskog rata. Taj strateški važan grad bio je pod opsadom od kolovoza 1189. godine te je tek po dolasku europskih kraljeva uspješno osvojen. Nakon pada Akre engleski križari nastavili su dalje prema Jeruzalemu, a na tome putu došlo je do napada Saladinove vojske na engleske križare kod sela Arsuf, nedaleko od današnje Jaffe. Sukob se odigrao 7. rujna 1191. gdje su Saraceni pod vodstvom Saladina iznenada napali engleske križare. Engleski kralj pažljivo je napravio raspored trupa pri čemu su vojnici stajali „rame uz rame“. Postavio je šest trubača na tri različita mjesta među trupama, koji su se oglasili u trenutku kada je Saladin započeo s napadom, i nakon čega je upotrijebio svoje najjače oružje – tešku konjicu s oko dvije tisuće vitezova na konjima, koja je razorila Saladinovu vojsku.
Tekst je prvotno objavljen u rubrici "Vojnopovijesni vremeplov" tiskanog izdanja časopisa u rujnu 2019.