Bitka kod Rocroia jedna je od bitaka Tridesetogodišnjega rata (1618. – 1648.) koja se odigrala 19. svibnja 1643. kod grada Rocroia u sjevernoj Francuskoj, gdje su španjolske trupe prodrle s područja današnje Belgije, koja je u to doba bila poznata kao Španjolska Nizozemska.
Francuzi su kod Rocroia, predvođeni vojvodom od Enghiena, koji je upamćen kao „Veliki Conde“, ostvarili odlučnu pobjedu nad španjolskim postrojbama. „Conde“ je na početku imao vojsku od 12 tisuća ljudi, s kojima je već bio u pokretu kada je doznao da je Rocroi pod opsadom. Francisco de Melo, španjolski vojskovođa, ondje je rasporedio 27 tisuća svojih vojnika, od kojih je 18 tisuća otpalo na pješake organizirane u „tercije“, španjolske pješačke odrede. Francuski garnizon u Rocroiu sastojao se od 1400 ljudi, a Španjolci su vjerovali kako je utvrda Rocroi u lošem stanju pa se de Melo nije ni trudio oko količine topništva, raspolažući tek s 18 komada. Topnička vatra koja je zasula njegove ljude iz utvrde ukazala mu je na pogrešku.
Sljedećega dana do 8 sati španjolsko pješaštvo bilo je posve okruženo, nakon čega se de Melo povukao s bojišta i španjolska vojska bila je poražena. Španjolci su na kraju bitke brojili osam tisuća mrtvih, dok su Francuzi imali dvije tisuće mrtvih. Nakon te bitke španjolskoj prevlasti došao je kraj, a Francuska je s mladim vladarom na čelu Lujem XIV. postala najmoćnija europska velesila.