Češka uprava u Državnom protektoratu Češke i Moravske

Adolf Hitler osobno je 16. ožujka 1939. godine proglasio u Pragu protektorat Trećeg Reicha nad Češkom i Moravskom (Protektorat je imao 6 800 000 stanovnika, a bio je velik 49 362 km2). Dva dana kasnije, 18. ožujka 1939, Hitler je državnim protektorom (njem. »Reichsprotektor «) Češke i Moravske imenovao Konstantina Freiherra von Neuratha (koji je do 4. veljače 1938. bio ministar vanjskih poslova Trećeg Reicha).

Von Neurath je na dužnosti državnog protektora bio do 24. kolovoza 1943. godine kada ga je zamijenio Dr. Wilhelm Frick (do tada ministar unutarnjih poslova Trećeg Reicha). Uz samoga državnog protektora, čija je funkcija bila više protokolarne naravi, ustrojen je položaj zamjenika državnog protektora (njem. »Stellvertretender Reichsprotektor«) koji je usmjeravao i nadzirao rad čitavog Protektorata. Prvim zamjenikom državnog protektora imenovan je SS-general i general redarstva (SS-Obergruppenführer und General der Polizei) Karl-Hermann Frank, kojega je 29. rujna 1941. godine naslijedio zloglasni SS-general (SS-Obergruppenführer) Reinhard Heydrich (koji je ujedno bio i ravnatelj Glavnog državnog ureda za sigurnost te Interpola). Heydrich je kao metodu upravljanja primijenio model »biča i zobi«, odnosno nemilosrdno je suzbijao crno tržište i češki pokret otpora, a s druge je strane povećao sljedovanja hrane i plaće radnika te je po prvi put u Češkoj uvedeno osiguranje na radu. Uspio je stanje u Protektoratu držati mirnim, uz povećanje industrijske proizvodnje.

Zbog navedenih postignuća Hitler je htio Heydricha imenovati civilnim upraviteljem Francuske. Kako bi i osobnim primjerom pokazao da je Prag siguran grad, Heydrich se svakoga dana od svoga stana do ureda u dvorcu Hradčany vozio u otvorenoj limuzini samo u pratnji svog osobnog vozača SS-narednika Hansa Kleina. Navedeno »ponašanje « češki je pokret otpora dojavio češkoj izbjegličkoj Vladi u Londonu koja je uz pomoć britanske izvještajne službe isplanirala atentat na Heydricha. Dva Čeha (Jan Kubiš i Jozef Gabčik) izabrani su za izvršenje atentata i obučeni od strane britanske izvještajne službe te potom iz Velike Britanije zrakoplovom prebačeni na područje Češke. Atentat je izvršen 27. svibnja 1942. godine i iako se činilo da je Heydrich samo lakše ranjen, došlo je do sepse te Heydrich umire 4. lipnja 1942. godine. Atentatori su nakon izdaje u češkom pokretu otpora otkriveni u podrumu pravoslavne crkve u Pragu te su okruženi od njemačkog redarstva počinili samoubojstvo. Tijekom istrage Gestapa, kao mjesta gdje su atentatori našli utočište nakon dolaska u Češku locirana su sela Lidice i Ležaky. Nakon što je Heydrich preminuo, Himmler je naredio da se za odmazdu strijeljaju svi stanovnici navedenih dvaju sela stariji od 16 godina, a mlađi deportiraju u Njemačku te da se oba sela potom u potpunosti »sravne sa zemljom«. Nakon Heydrichove smrti zamjenikom državnog protektora Češke i Moravske imenovan je SS-general-pukovnik i general-pukovnik redarstva (SS-Oberstgruppenführer und Generaloberst der Polizei) Kurt Daluege, koji je ujedno bio i zapovjednik čitava njemačkog redarstva u odori (Redarstvo poretka – njem. »Ordnungspolizei«). Međutim 24. kolovoza 1943. godine izvršen je preustroj njemačke uprave u Protektoratu. Navedenim preustrojem zadržana je funkcija državnog protektora (na koju je istoga dana imenovan Dr. Wilhelm Frick), a umjesto postojećeg mjesta zamjenika državnog protektora ustrojeno je mjesto državnog ministra (Reichsminister) za Protektorat Češke i Moravske koji je dobio sve izvršne ovlasti upravljanja Protektoratom. Na mjesto državnog ministra Protektorata Češke i Moravske imenovan je Ssgeneral Karl-Hermann Frank. Uz navedenu titulu državnog ministra, SS-general Frank imenovan je još 28. travnja 1939. godine na dužnost višeg SS i redarstvenog vođe Češke i Moravske (Höheren SS und Polizeiführer Böhmen und Mähren), čime je u svojoj osobi objedinio najviše izvršne civilne i redarstvene ovlasti za područje Protektorata.

Istoga dana kada je ustrojeno mjesto višeg SS i redarstvenog vođe Češke i Moravske, 28. travnja 1939, ustrojeno je i mjesto zapovjednika redarstva poretka Češke i Moravske (»Befehlshaber der Ordnungspolizei« – BdO). Na dužnost zapovjednika redarstva poretka Češke i Moravske tijekom postojanja Protektorata imenovani su sljedeći redarstveni časnici: general-bojnik redarstva Rudolf Querner (28. travnja–30. svibnja 1939), general-bojnik redarstva Jürgen von Kamptz (30. svibnja 1939–1. svibnja 1941), general-bojnik redarstva Otto von Oelhafen (1. svibnja–21. kolovoza 1941), general-poručnik redarstva Paul Riege (21. kolovoza 1941–31. kolovoza 1943), generalporučnik redarstva Ernst Hitzegrad (31. kolovoza 1943–31. siječnja 1945) i general-bojnik redarstva Paul-Otto Giebel (31. siječnja–8. svibnja 1945). Pod zapovjedništvom zapovjednika redarstva poretka Češke i Moravske nalazile su se sljedeće redarstvene postrojbe: 1. redarstvena pukovnija »Češka« (njem. »Polizei-Regiment 1 ›Böhmen‹«, od 1. kolovoza 1942. preimenovana u 20. redarstvenu pukovniju, sastava šest redarstvenih bojni, pod zapovjedništvom pukovnika zaštitnog redarstva Antona Diermanna do 15. srpnja 1944, a potom pukovnika zaštitnog redarstva Oskara Hirschfelda) i 2. redarstvena pukovnija »Moravska« (»Polizei-Regiment 2 ›Mähren‹«, od 1. kolovoza 1942. preimenovana u 21. redarstvenu pukovniju, sastava četiriju redarstvenih bojni, pod zapovjedništvom pukovnika zaštitne policije Georga Attenbergera) te Oružnička satnija »Češka i Moravska« (»Gendarmerie-Kompanie ›Böhmen und Mähren‹«). Kao što je već ranije spomenuto, zapovjedniku redarstva poretka kao pomoćna redarstvena postrojba na raspolaganje je stavljena 52. pukovnija Jurišnih odreda (»S.A. Regiment 52«) iz sastava Skupine Jurišnih odreda »Sudeti« (»S.A. Gruppe Sudeten«). Tijekom 1941. godine ustrojena je Redarstvena pričuvna bojna »Prag« (od starijih godišta vojnih obveznika) sa zadaćom davanja stražarske službe na području Praga. Sve navedene redarstvene postrojbe bile su isključivo popunjene vojnim obveznicima Folksdojčerima (etničkim Nijemcima; njem. »Volksdeutscher«) koji su živjeli na području Protektorata Češke i Moravske. Od Čeha je tijekom 1942. godine ustrojena Vatrogasna redarstvena pukovnija »Češka i Moravska« (»Feuerschutzpolizei Regiment ›Böhmen und Mähren‹«) čija je zadaća bila zaštita od požara, prije svega industrijskih postrojenja na području čitava Protektorata. Uz mjesto zapovjednika redarstva poretka ustrojeno je i mjesto zapovjednika sigurnosnog redarstva i službe sigurnosti (Befelshaber der Sicherheitspolizei und das Sicherheitsdienst – BdS) koji je imao zadaću koordinacije rada između Tajnog državnog redarstva (njem. »Geheimstaatspolizei« – GESTAPO, čija je zadaća bila nadziranje političkih protivnika te suzbijanje pokreta otpora), Kriminalističkog redarstva (»Kriminalpolizei« – KRIPO, sa zadaćom suzbijanja općeg kriminaliteta) i Službe sigurnosti (»Sicherheitsdienst « – SD, čija je zadaća bila otkrivanje i praćenje rada stranih izvještajnih službi na području Protektorata).

Dužnost zapovjednika sigurnosnog redarstva i službe sigurnosti za područje Protektorata obnašali su slijedeći SS-časnici: SS-general-bojnik Walter Stahlecher (28. travnja 1939–21. listopada 1941), potom SS-pukovnik Horst Böhme (21. listopada 1941–1. rujna 1942) i kao posljednji SS-Oberführer Erwin Weinmann (1. rujna 1942–8. svibnja 1945). U Pragu i Brnu ustrojene su glavne ispostave za sigurnosna redarstva i službu sigurnosti, dok su u većim gradovima u Protektoratu ustrojene ispostave sigurnosnih redarstva i službe sigurnosti. Postrojbe Wehrmachta na temelju plana »Slučaj Jugoistok« (njem. »Fall Südost«), odobrenog od strane Hitlera 1. veljače 1939, izvršile su 15. ožujka 1939. godine invaziju preostalog dijela Češke i Moravske te okončale čitav pothvat za samo jedan dan (fizičko zauzimanje Češke i Moravske te razoružanje čeških postrojbi na navedenom području). Idućeg dana, na temelju zapovjedi Vrhovnog zapovjedništva Vojske (njem. »Oberkommando des Heeres « – OKH) ustrojeno je Pothvatno područje »Češka« (»Operationsgebiet ›Böhmen‹«) na čelu s generalom pješaštva Johannesom Blaskowitzem te Pothvatno područje »Moravska« (»Operationsgebiet ›Mähren‹«) na čelu s generalom pješaštva Wilhelmom Listom. Odmah je zatim OKH imenovao generalporučnika Franza Barckhausena posebnim opunomoćenikom za upravljanje koncernom »Škoda«. Ukupna količina zarobljenog češkog naoružanja bila je dostatna za potpuno opremanje 20 pješačkih divizija. Na temelju zapovijedi OKH-a od 10. svibnja 1939. godine ukinuta su navedena pothvatna područja te je ustrojen Vojni okrug »Češka i Moravska« (njem. »Wehrkreis ›Böhmen und Möhren‹«) čime je područje Protektorata uklopljeno u mirnodopsku strukturu Wehrmachta, odnosno na njegovu su području raspoređene obučne postrojbe koje su ponajprije provodile vojničku obuku ročnika. Tijekom postojanja Vojnog okruga »Češka i Moravska« njegovi su zapovjednici bili: general pješaštva Erich Friderici (10. svibnja 1939–1. studenoga 1941), potom general pješaštva Rudolf Toussaint (1. studenoga 1941–1. rujna 1943), zatim general oklopnih postrojbi Ferdinand Schaal (1. rujna 1943–26. srpnja 1944. smijenjen zbog potpore uroti za svrgavanje Hitlera) te ponovno general pješaštva Rudolf Toussaint (26. srpnja 1944–8. svibnja 1945). Zapovjednik Vojnoga okruga »Češka i Moravska« ujedno je nosio i titulu opunomoćenog generala pri državnom protektoru (njem. »Bevollmächtigter General bei Reichsprotektor«).

Češka uprava u Državnom protektoratu Češke i Moravske

Hitlerovom odlukom kojem je ustrojen Državni protektorat te imenovan državni protektor i njegov zamjenik imenovan je i predsjednik protektorata te Ministarski savjet Protektorata Češke i Moravske. Na mjesto predsjednika Protektorata imenovan je Dr. Emil Hacha, posljednji predsjednik Čehoslovačke Republike, koji će na navedenoj dužnosti ostati do kraja postojanja Protektorata u svibnju 1945. godine. Na čelu Ministarskog savjeta (vlade) Protektorata nalazio se predsjednik Ministarskog savjeta. Tijekom postojanja Protektorata dužnost predsjednika Ministarskog savjeta obnašali su: Rudolf Beran (do travnja 1939), general Jan Syrovy (obnašatelj dužnosti predsjednika tijekom travnja 1939), Alois Eliaš (do rujna 1941), general Jan Syrovy (do travnja 1942) i Dr. Jaroslav Krejči (do svibnja 1945). Ministarski savjet sastojao se od sljedećih resora: obrane (general Jan Syrovy), unutarnjih poslova (Alois Eliaš), pravosuđa (Dr. Jaroslav Krajči, od travnja 1942. Jozef Ježek), financija (Dr. Jozef Kalfus), zdravlja (Dr. Vladislav Klumpar), obrazovanja i promidžbe (Jan Kapras, od 1941. pukovnik Emanuel Moravec), poljoprivrede i šumarstva (Adolf Hruby), trgovine (Vlastimil Šadek) i javnih radova (Dominik Cipera). Od 27. travnja 1939. godine ustrojeno je i mjesto opunomoćenog ministra Ministarskog savjeta Državnog protektorata Češke i Moravske pri Vladi Trećega Reicha u Berlinu. Na mjesto opunomoćenog ministra u Berlinu imenovan je František Čvalkovsky (posljednji ministar vanjskih poslova Čehoslovačke Republike).

Na području Protektorata zabranjen je rad svim političkim strankama osim Narodnoj solidarnosti (češ. »Narodni Souručenstvi«) koja je zastupala ustroj društva prema fašističkom obrascu korporativne države te je postala jedina službena politička stranka na području Protektorata. Na čelu Narodne solidarnosti nalazio se Jan Fousek. Iako je službeno »Narodna solidarnost« bila jedina politička organizacija kojoj je dozvoljen rad, postojale su i druge organizacije čiji se rad tolerirao, i to: Narodna zajednica fašista (češ. »Narodni Obec Fašisticka«) koju je ustrojio još 1920. godine general Rudolf Gajda, potom Češki narodni pokret solidarnosti »Barjak« (češ. »Češky Narodni Souručenstvi ›Vlajka‹«), Fašistički akcijski komitet (»Fašisticke Akčni Komite«), Akcija narodne obnove (»Akci Narodni Obrody«, ovu skupinu činili su uglavnom antisemiti), Češki savez za suradnju sa Nijemcima (»Češky svaz pro Spoluprači s Nemci«, koji je ustrojen u rujnu 1939. od strane Jana Fouseka) i »Aktivisti« (skupina koju su činili pronjemački orijentirani intelektualci i časnici, skupinu je organizirao glavnostožerni pukovnik Emanuel Moravec tijekom 1940. godine).

Tijekom svibnja 1942. godine ustrojen je Odbor za obuku mladeži Češke i Moravske pod nadzorom časnika Hitlerove mladeži (njem. »Hitler Jugend«). Odbor za obuku mladeži obuhvatio je svu češku mušku i žensku mladež od 10 do 21 godine radi izvršavanja »službene dužnosti«. Muška i ženska mladež podijeljena je u dvije dobne skupine: od 10 do 15 godina i od 16 do 21 godine, a na području Protektorata ustrojeni su mjesni okruzi Odbora. Početkom 1944. godine službeno se pod nadzorom Odbora za obuku mladeži nalazilo 300 000 muških i ženskih članova. Na čelu Odbora nalazio se pukovnik Emanuel Moravec (njegov sin bio je dragovoljac u Waffen-SS-u). Redarstvene snage koje su postojale tijekom Čehoslovačke Republike nastavile su sa svojim djelovanjem nakon ustrojavanja Protektorata. To se u prvom redu odnosilo na oružništvo koje je preimenovanu u Oružništvo protektorata (jačine 17 000 oružnika), kojem je tijekom 1943. godine pridruženo novoustrojeno pomoćno redarstvo pod nazivom »Redarstvo spremnosti« (njem. »Bereitschaftspolizei«). Oružništvo protektorata ustrojeno je u Glavno zapovjedništvo, dva područna zapovjedništva (za Češku u Pragu te za Moravsku u Brnu), potom u okružna zapovjedništva kojima su bile podređene oružničke postaje. Oružnici su bili naoružani pištoljima i puškama. Osim oružništva, sa svojim djelovanjem nastavilo je češko kriminalističko, prometno i riječno redarstvo. Tijekom postojanja Čehoslovačke Republike ustrojena je Žetvena straža (češ. »Prisežna Straž«/njem. »Beeidete Wache«) koja je nastavila sa svojim djelovanjem i tijekom postojanja Protektorata. Sve redarstvene snage nalazile su se pod zapovjedništvom višeg SS i redarstvenog vođe u Protektoratu, odnosno zapovjednika redarstva poretka.

Tijekom 1943. godine na području Protektora ustrojena je Zračna zaštita (njem. »Luftschutz«) jačine šest bojni. Glavna zadaća Zračne zaštite bila je ponajprije pomoć u otklanjanju posljedica zračnih napada, a uz navedeno, pripadnici Zračne zaštite davali su posade za protuzračne bitnice Luftwaffea. U sklopu same Zračne zaštite ustrojena je Služba uzbunjivanja i dojavljivanja (češ. »Poplachova Spojovaci služba«/ njem. »Alarm-Verbindungsdienst«), potom Služba za raščišćavanje (»Aufräumungsdienst «). U jesen 1944. godine s približavanjem ratišta Protektoratu Češke i Moravske ustrojena je Češka radna akcija (njem. »Tschechen Arbeitseinsatz«) ili za osobe koje nisu bili Česi Strana radna akcija (»Ausländereinsatz«). Pripadnici obiju radnih službi uporabljeni su za izgradnju utvrđenih postava u sjeveroistočnoj Moravskoj.

Na molbu predsjednika protektorata dr. Emila Hache dopušteno je postrojavanje male vojske češkomoravskog Protektorata. Službeni naziv vojske bio je Vladina vojska (češ. »Vladni Vojsko«/njem. »Regierungstruppe «) koja je službeno ustrojena 1. srpnja 1939. godine. Vladina vojska ustrojena je u 12 pješačkih bojni (1. bojna – Prag, 2. bojna – Rakovnik, 3. bojna – Pisek, 4. bojna – Benešov, 5. bojna – Kutna Hora, 6. bojna – Hradec Kralove, 7. bojna – Josefov, 8. bojna – Jicin, 9. bojna – Vysoke Myto, 10. bojna – Bučovice, 11. bojna – Kostelec nad Orlici i 12. bojna – Lipnik nad Bečvou), a svaka bojna imala je četiri pješačke satnije. Za naoružavanje Vladine vojske Wehrmacht je izdvojio: 5 355 pušaka, 6 255 naboda (bajuneta), 1 784 sablje, 1 088 pištolja, 360 lakih strojnica, 1 355 bicikla, 64 osobna terenska vozila, 199 kamiona, 135 motorkotača i 105 motorkotača s prikolicom. Bojne su podređene nadzorništvima (svakom nadzorništvu podređene su četiri pješačke bojne) kojih je bilo ustrojeno tri: I. Prag (zapovjednik: general František Fabian do 1. siječnja 1942, a potom general Karel Pražak), II. Hradec Kralove (zapovjednik: general Karel Prochazka) i III. Brno (zapovjednik: general Eduard Horak). Glavnim zapovjednikom Vladine vojske imenovan je general Jaroslav Eminger. Glavna zadaća Vladine vojske bilo je čuvanje vojnih i industrijskih objekata te ophodnja i čuvanje željezničkih i cestovnih prometnica. Prema ustroju, jačina Vladine vojske bila je 7 192 časnika, dočasnika i vojnika. Kao kuriozitet može se istaknuti da je »na plaći« kod Vladine vojske bilo evidentirano 40 generala i 280 visokih časnika bivše Čehoslovačke vojske te 350 civilnih službenika od kojih je 15 bilo u rangu generala. Vladina vojska u operativnom je smislu bila podređena zapovjedniku Vojnog okruga »Češke i Moravske« Wehrmachta.

Tijekom lipnja i kolovoza 1944. godine 11 bojni Vladine vojske razoružano je i upućeno u Sjevernu Italiju gdje su vojnici angažirani u izgradnji utvrđenih postava. Od čeških postrojbi u Sjevernoj Italiji postrojen je Graditeljski zdrug. Ubrzo je došlo do pojave dezertiranja te je tijekom ljeta 1944. godine 10% vojnika iz sastava češkog Graditeljskog zdruga prebjeglo na stranu talijanskih partizana. Graditeljski je zdrug početkom listopada 1944. godine vraćen na područje Protektorata gdje je ugašen. Umjesto navedenih 11 bojni, ustrojeno je 16 posadnih vodova (svaki jačine 24 čovjeka) za davanje stražarske službe. Jedino je u Protektoratu ostala 1. bojna (Prag) koja je imala funkciju predsjedničke straže.

Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u studenom 2015.