Naslovnica

Njemačko okupacijsko područje Grčke

Budući da je u Grčkoj, praktički odmah po povlačenju njemačkih postrojbi, u prosincu 1944. godine izbio građanski rat između građanskog i komunističkog partizanskog pokreta, većina pripadnika bivših „sigurnosnih bojni“ prešla je na stranu građanskih (monarhističkih) snaga i s njima nastavila zajedničku borbu protiv komunističkih snaga.
07. veljače 2020. u 12:41 1 komentara 522 prikaza
Foto: Wikimedia Commons

Vrhovno zapovjedništvo Wehrmachta je 16. svibnja 1941. godine zapovjedilo ustrojavanje Zapovjedništva Solun – Egej (Befehlshaber Saloniki – Ägäis, istovremeno Više vojno-upravno zapovjedništvo 395 – Oberfeldkommandatur 395), koje je bilo nadležno za šire područje grada Soluna te otoke: Lesbos, Limnos, Chios, Skyros i Strati.

DRUGI SVJETSKI RAT - OKUPACIJA I KOLABORACIJA (PRVI DIO) Osovinska okupacija Grčke

Uz navedeno, Zapovjednik Solun – Egej bio je nadležan za tzv. „neutralnu zonu“ (upravna oblast Evros) na granici između Grčke i Turske, koju su zaposjele njemačke snage (dvije satnije pješaštva) kao tampon zonu između bugarskih okupacijskih postrojbi u Grčkoj i turskih graničnih postrojbi. Funkciju Zapovjednika Solun – Egej obnašali su sljedeći generali: general-poručnik Kurt von Krentzki (15. 5. 1941. – 31. 12. 1942.), general-poručnik Bogislav von Studnitz (31. 12. 1942. – 13. 1. 1943.), general-poručnik Johann Haarde (13. 1. - 29. 7. 1943.) i general-poručnik Kurt Pflugradt (29. 7. – 8. 9. 1943.). Pri Zapovjedništvu Solun – Egej ustrojen je zapovjedni stožer (načelnik: pukovnik Otto Pramann do 1. 11. 1942., zatim potpukovnik Hans-Harald von Selchow do 24. 8. 1943. i potom potpukovnik Dr. Julius Schwarze) i upravni stožer na čelu kojega se nalazio ratno-upravni savjetnik Dr. Karl Marbach (do 10. 8. 1942.), a potom je na mjesto načelnika upravnog stožera imenovan ratno-upravni savjetnik Dr. Max Merten. Uz navedeno, Zapovjedništvu Solun – Egej podčinjene su i sljedeće postrojbe: Vojno-upravno zapovjedništvo 808 Solun (Feldkommandantur 808, zapovjednik potpukovnik Heinrich von Roques), mješovita opkoparska satnija, satnija dojavništva, vojno-geografska skupina i promidžbeni odjel. Od 22. srpnja 1942. pod zapovjedništvo Zapovjednika Solun – Egej dolazi 1. tvrđavski zdrug (premješten s Krete) pod zapovjedništvom pukovnika Egona von Neindorffa.

Za drugi dio njemačkog okupacijskog područja u Grčkoj ustrojeno je Zapovjedništvo južne Grčke (Befehlshaber Südgriechenland), 17. lipnja 1941. godine, u čijoj je nadležnosti bilo šire područje Atene, otoci Pirej, Kythira, Antikythira i Milos te zapadni i središnji dio otoka Krete. Za Zapovjednika južne Grčke imenovan je general zrakoplovstva Helmuth Felmy kojega je 11. 9. 1942. zamijenio general zrakoplovstva Wilhelm Speidel. Kao i kod svih drugih vojno-upravnih zapovjedništava ustrojen je zapovjedni stožer (načelnik: pukovnik Walter Weygold do kolovoza 1941., potom pukovnik Jozef Punzert do travnja 1942., zatim pukovnik Hans Seidemann do kolovoza 1943. i pukovnik Walter Bogen von Schönstedt). Upravni stožer Zapovjednika južne Grčke vodio je viši ratno-upravni savjetnik Wolf von Dreising (do 17. 11. 1941.), potom viši ratno-upravni savjetnik Bruno Schuster (do 6. 1. 1942.), zatim ratno-upravni savjetnik Dr. Siegfried Westphal (do 3. 7. 1943.) i ratnoupravni savjetnik Werner Arndt. Zapovjedniku južne Grčke podređeni su: promidžbeni odjel s izvjestiteljskim vodom 690. promidžbene satnije i vojno-geografska skupina. Pod neposrednim zapovjedništvom Zapovjednika južne Grčke bilo je: Vojno-upravno zapovjedništvo 711 Atena (Feldkommandantur 711, zapovjednik: pukovnik Werner Eckhardt) i Zapovjedništvo tvrđave Kreta (Kommandantur der Festung Kreta) koje je ustrojeno 12. srpnja 1941. godine pod zapovjedništvom general-poručnika Josefa Foltmanna, a od 15. 8. 1942. zapovjedništvo preuzima general-poručnik Bruno Bräuer. Pri Zapovjedništvu tvrđave Kreta ustrojen je i jedan manji upravni stožer na čelu s ratno-upravnim savjetnikom Friedrichom Hummerom (do lipnja 1943.), a potom mjesto preuzima ratnoupravni savjetnik Emil Kessler.

DRUGI DIO Staljin - vojni zapovjednik u Ruskom građanskom ratu

Njemačko okupacijsko područje (od rujna 1943.)

Nakon kapitulacije Kraljevine Italije postrojbe Wehrmachta preuzimaju okupaciju područja Grčke koje je do tada bilo pod okupacijom talijanskih postrojbi. Provedba navedene zadaće zahtijevala je preustroj postojećih vojno-upravnih zapovjedništava. Tako je na temelju zapovijedi Vrhovnog zapovjedništva Wehrmachta od 26. kolovoza 1943. godine dotadašnje Zapovjedništvo južne Grčke počelo sa svojim preustrojem u Vojno-zapovjedništvo Grčke (Militärbefehlshaber Griechenland) sa sjedištem u Ateni, a koje je počelo djelovati 8. rujna 1943. godine. Za Vojnog-zapovjednika Grčke imenovan je general zrakoplovstva Wilhelm Speidel (do 15. 6. 1944.), a potom je zapovjedništvo preuzeo general-poručnik Heinz Scheurlen (do gašenja zapovjedništva 15. 9. 1944.). Pri Vojnom-zapovjedniku Grčke ustrojen je zapovjedni stožer (načelnik: potpukovnik Klaus von Bogner do 25. 6. 1944., zatim potpukovnik Hans Kleinert do listopada 1944. i potom ponovno potpukovnik von Bogner). Uz navedeni zapovjedni stožer ustrojen je i upravni stožer za čijeg načelnika je imenovan državni savjetnik Dr. Harald Turner.

Ustrojavanjem zapovjedništva Vojnog-zapovjednika Grčke izvršen je preustroj postojećih te razmještaj novoustrojenih vojno-upravnih zapovjedništava (Feldkommandanturen) podređenih Vojnom zapovjedniku Grčke: - 538 Solun (zapovjednik: generalbojnik Heinz Kattner), - 606 Iraklion, Kreta (zapovjednik: potpukovnik Eduard Hübble), - 817 Atena (zapovjednik: pukovnik Wilhelm von Varnbüler do studenoga 1943., zatim pukovnik Helmuth Weiss do travnja 1944. i potom general-bojnik Erich Eisenbach), - 1028 Messolongion (zapovjednik: potpukovnik Eduard Müller), - 1029 Larisa (zapovjednik: potpukovnik Georg Krause), - 1031 Lamia (zapovjednik: pukovnik Wilhelm Sitzenstock), - 1032 Arta (zapovjednik: pukovnik Richard von Bothmer), - 1042 Korinth (zapovjednik: bojnik Ludwig Bohr do studenoga 1943., tijekom prosinca 1943. pukovnik Hans Ritzmann, potom general-bojnik Erich Eisenbach do kraja veljače 1944., zatim potpukovnik Werner Beck tijekom ožujka 1944. i generalbojnik Wilhelm Oelsner) i - samostalno okružno zapovjedništvo (Kreiskommandantur) 286 Rodos (zapovjednik: potpukovnik Oskar Wröndel).

Zapovjedništvo tvrđave Kreta je novim preustrojem njemačkih snaga od 26. kolovoza 1943. postalo operativno zapovjedništvo razine zbora te je podređeno Vojnoj skupini E. Na isti način je Više vojno-upravno zapovjedništvo 395 sa sjedištem u Solunu preustrojeno u stožer „Zbora Solun“ koji je od 20. kolovoza 1944. preimenovan u LXXXXI. zbor. Istim preustrojem od dijela stožera bivšeg Zapovjedništva južne Grčke ustrojen je stožer LXVIII. zbora. U rujnu 1944. godine ustrojeno je Zapovjedništvo tvrđave Rodos (Festungkommandant Rodos, general-poručnik Ulrich Kleemann), podređeno Vojnoj skupini E, koje 5. prosinca 1944. mijenja ime u Zapovjednik istočnog Egeja (Kommandant Ost-Ägäis, general-bojnik dr. Otto Wagener), a od 20. 12. 1944. postaje Zapovjednik istočnog Egeja i vojne uprave Rodosa (Kommandant Ost-Ägäis und Militär-Verwaltung Rodos, generalbojnik dr. Otto Wagener, dok je za vojno-upravni dio bio zadužen vojno-upravni savjetnik dr. Adolf Welle).

PRVI DIO Staljin - vojskovođa ili manipulator!?

Njemačka vojna uprava u Grčkoj funkcionira do kraja listopada 1944., kada se ustanove vojne-uprave povlače s područja Grčke zajedno s njemačkim postrojbama osim vojno-upravnih ustanova na Kreti i Rodosu, koji djeluju do kapitulacije Wehrmachta u svibnju 1945. godine.

Zajedno s njemačkim postrojbama u Atenu dolazi i jedno Pothvatno zapovjedništvo (Einsatzkommando) policije sigurnosti i službe sigurnosti s ciljem zapljene i pregleda arhivske građe. Na čelu navedenog zapovjedništva nalazio se SS pukovnik dr. Ludwig Hahn, a ono je djelovalo do kraja lipnja 1941., kada ostaje u jednom smanjenom obliku u Ateni kao jedina ustanova njemačke policije sigurnosti i službe sigurnosti na području Grčke do rujna 1943. pod vodstvom SS satnika Hansa Dörhagea. Osim novog vojno-upravnog ustroja Grčke poslije kapitulacije Italije na područje Grčke dolaze ustanove i postrojbe njemačke Policije reda (Ordnungspolizei - OP) te ustanove njemačke policije sigurnosti i službe sigurnosti (Sicherheitspolizei und Sicherheitsdienst – Sipo und das SD). Tako je 7. rujna 1943. godine imenovan SS general-bojnik Jürgen Stroop za Višeg SS i policijskog vođu Grčka (Höherer SS-und Polizeiführer Griechenland) kojega je nepunih mjesec dana kasnije 1. 10. 1943. zamijenio SS general-poručnik i general-poručnik Waffen-SSa i policije (SS-Gruppenführer und Generalleutnant der Waffen-SS und Polizei), Walter Schimana. Za načelnika stožera Višeg SS i policijskog vođe Grčka imenovan je SS bojnik Eugen Wenner, a ustanova Višeg SS i policijskog vođe postojala je do 12. listopada 1944., kada je ugašena uslijed povlačenja njemačkih snaga s područja Grčke. Višem SS i policijskom vođi bila su podređena dva zapovjednika: - Zapovjednik policije reda (Befehlshaber der Ordnungspolizei – BdO), odnosno zapovjednik policije u odorama: Zaštitne policije (Schutzpolizei – SCHUPO) i Oružništva (Gendarmerie). Za Zapovjednika policije reda imenovan je SS pukovnik i pukovnik policije Franz Hermann i - Zapovjednik policije sigurnosti (koju čine: Tajna državna policija – Geheimstaatspolizei, GESTAPO i Kriminalistička policija – Kriminalpolizei, KRIPO) i službe sigurnosti (Sicherheitsdienst, SD), odnosno Befehlshaber der Sipo und das SD (BdS). Za Zapovjednika policije sigurnosti i službe sigurnosti imenovan je SS pukovnik dr. Walter Blume.

Zapovjednik policije reda na teritoriju Grčke ustrojava područna zapovjedništva policije reda (Kommandeur der Ordnungspolizei – KdO): Solun (zapovjednik: potpukovnik policije dr. Johann Stut do rujna 1944., a potom potpukovnik policije Willy Kröger s podređenim 38. oružničkim vodom), Atena (zapovjednik: potpukovnik policije Gottlieb Nagel s podređenim 40. oružničkim vodom), Larisa (zapovjednik: bojnik policije Gustav Jonischeit s podređenim 35. oružničkim vodom), Peloponez (zapovjednik: bojnik policije Gustav Vogelsänger s podređenim 39. oružničkim vodom) i Arta (zapovjednik: bojnik policije Willy Hawranek s podređenim 26. oružničkim vodom). Prema ustroju područno zapovjedništvo policije reda čini 46 ljudi, a oružnički vod bio je jačine 80 oružnika. Glavna zadaća područnog zapovjedništva policije reda bilo je održavanje javnog reda i mira na svom području, pri čemu je područno zapovjedništvo policije reda zapovijedalo lokalnim (grčkim) policijskim i oružničkim postrojbama.

IZ NOVOG BROJA Podmornica "Nebojša" i bijeg u Egipat 1941.

Tijekom studenoga 1944. godine od talijanskih dragovoljaca (uglavnom bivših pripadnika postrojbi „crnih košulja“) ustrojene su sljedeće postrojbe: I. policijska dragovoljačka bojna (Polizei-Freiwillige-Bataillon I, razmještena u Ateni, pod zapovjedništvom bojnika policije Augusta Mahnera), II. policijska dragovoljačka bojna (razmještena u Volosu, pod zapovjedništvom bojnika policije Günthera Oelmanna), III. policijska dragovoljačka bojna (razmještena u Veriji, pod zapovjedništvom bojnika policije Fritza Fahnenschreibera), policijski konjanički eskadron (Polizei-Reiterschwadron, pod zapovjedništvom SS natporučnika Georga Kunza) i policijska doknadna i obučna satnija (Polizei-Ersatz-und Ausbildungs Kompanie).

Krajem listopada od svih navedenih policijskih dragovoljačkih postrojbi ustrojava se Policijska pukovnija „Nagel“ (zapovjednik: policijski pukovnik Gottlieb Nagel), koja se povlači iz Grčke zajedno s ostalim njemačkim postrojbama. Prema istoj shemi po kojoj su ustrojena područna zapovjedništva policije reda, ustrojena su i područna zapovjedništva policije sigurnosti i službe sigurnosti (Kommandeur der Sipo und das SD – KdS), podređena Zapovjedniku policije sigurnosti i službe sigurnosti: Solun (SS bojnik Robert Grün do rujna 1944., a potom SS bojnik Paul von Manowski), Atena (SS bojnik Hans Dörhage), Larisa (SS satnik Toni Burger), Peloponez (SS bojnik Adolf Russe) i Arta (SS satnik Karl Baach). Glavna zadaća područnih zapovjedništava policije sigurnosti i službe sigurnosti bilo je praćenje, infiltracija i razbijanje stranih obavještajnih mreža te borba protiv grčkog pokreta otpora osobito u većim gradskim središtima.

Država Grčka

General grčke vojske Georgios Tsolakoglou imenovan je 30. travnja 1941. godine, zajedničkim njemačko-talijanskim proglasom, za predsjednika grčke vlade. Budući da je grčka vlada na čelu s kraljem Jurajem II. (Georg II. iz danske kraljevske obitelji von Glücksburg) napustila zemlju, nova, proosovinska grčka vlada željela je izbjeći povezivanje s monarhijom te je zato izabrala ime: Država Grčka. Tsolakoglou je pripadao skupini republikanskih časnika te je u okupaciji Grčke od strane Sila osovine vidio priliku za trajno ukidanje monarhije. Sve grčke prefekture (županije) obnovile su do početka lipnja 1941. svoj rad (osim četiri prefekture na bugarskom okupacijskom području). Uz obnovu rada prefektura vrlo brzo je u funkciju stavljeno i grčko oružništvo te policija u većim gradovima. Za zapovjednika grčkih snaga sigurnosti (oružništva i policije) imenovan je general-bojnik Georgios Bakos, dok je za ravnatelja policije imenovan Angelos Evert. Na području Atene tijekom svibnja 1941. Nijemci ustrojavaju „Grčko dragovoljačko oružništvo“ (Ethelontiki Chorofilaki) jačine 1600 ljudi kao pomoć u održavanju javnog reda, a poslije i u borbenim djelovanjima protiv partizana. Njemačka proklamacija o obveznoj radnoj službi za sve radno sposobne Grke (oko 80 000 Grka predviđeno je za transport u Njemačku) dovela je do ostavke vlade generala Tsolakogloua 17. studenoga 1942. godine. Za novog predsjednika grčke vlade imenovan je Konstantinos Logothetopoulos koji je navedenu dužnost obavljao do 6. travnja 1943. godine, kada je podnio ostavku zbog neslaganja s okupacijskom politikom koja je provođena u Grčkoj. Novi predsjednik grčke vlade bio je Ioannis Rallis, političar monarhističkog usmjerenja, koji je razmišljao o grčkoj sudbini nakon njemačkog povlačenja te je želio obnoviti nekadašnji monarhistički sustav te je za glavnog protivnika smatrao komunistički pokret otpora. Nakon kapitulacije Kraljevine Italije predsjednik grčke vlade, Rallis, predlaže Nijemcima (SS generalu Schimani) postrojavanje grčkih „sigurnosnih bojni“ (Tagmata Asfalias) sa zadaćom borbe protiv partizana.

NAORUŽANJE "Đon bul, bezduh i pesnica"

Do početka 1944. godine postrojeno je: 14 dragovoljačkih bojni (Freiwillige-Bataillon I. – X., „Megalopolis“, „Amfissa“, „Agrinion“ i „Karditsa“), šest dragovoljačkih policijskih bojni („Solun“, „Euboa“ I., II. i III., „Larisa“ i „Leonidas“). Potom je postrojeno pet mobilnih bojni oružništva (I. Atena, II. Korint, III. Kalamata, IV. Argos i V. Atena). Posebne postrojbe predstavljale su pukovnije „Evzona“ („Evzoni“ u grčkoj vojsci postoje od 1868. godine i predstavljaju elitne postrojbe lakog pješaštva dok je današnja njihova uloga protokolarna, a glavna zadaća im je davanje počasne straže ispred predsjedničke palače, parlamenta i Groba neznana vojnika). Rallis je iskoristio grčku vojnu tradiciju te je uspio postrojiti tri pukovnije „Evzona“ (1. – 3.), svaka jačine tri bojne, odnosno 1900 ljudi po pukovniji. Sredinom 1944. godine od najistaknutijih pripadnika dragovoljačkih postrojbi ustrojene su dvije bojne: „Dangoulas“ i „Bojna bojnika Georga Paulosa“. Na području Drame formirana je „Skupina Anton Tsaaus“ pod vodstvom Antoniosa Fosteridisa jačine 5000 ljudi, koja je otvoreno surađivala s njemačkim postrojbama u borbi protiv partizana. Prije povlačenja njemačkih postrojbi iz Grčke Rallis je imao plan ustrojiti „Grčku dragovoljačku vojsku“ (Ellnikos Ethnikos Stratos – EES) te s njom nastaviti borbu protiv komunističkog partizanskog pokreta.

Pripadnici grčkih sigurnosnih bojni vodili su rat bez milosti protiv grčkih partizana i pri tome su počinili i niz zločina protiv civilnog stanovništva te su pomagali Gestapou u pronalaženju, prikupljanju te organizaciji deportacije Židova s područja Grčke. Budući da je u Grčkoj, praktički odmah po povlačenju njemačkih postrojbi, u prosincu 1944. godine izbio građanski rat između građanskog i komunističkog partizanskog pokreta, većina pripadnika bivših „sigurnosnih bojni“ prešla je na stranu građanskih (monarhističkih) snaga i s njima nastavila zajedničku borbu protiv komunističkih snaga. 

I tijekom grčkog građanskog rata bivši pripadnici „sigurnosnih bojni“ ponovno su se „istakli“ u zločinima protiv svojih sugrađana. Kada je u Grčkoj izveden državni udar 1967. godine većina tadanjih grčkih viših časnika, koji su organizirali navedeni državni udar, došla je iz redova mladih časnika „sigurnosnih bojni“.

Tekst je prvotno objavljen u tiskanom izdanju časopisa u lipnju 2015.

STALJIN S HITLEROM U NAPADU NA POLJSKU - DRUGI DIO Nastavak njemačkog pohoda na Poljsku PRVI DIO Staljin s Hitlerom u napadu na Poljsku IZ NOVOG BROJA Bakarićeva klopka za Mačeka
 
  • hinev21183:

    Google sada plaća od 17000 do 22000 USD mjesečno za rad putem interneta od kuće. Pridružio sam se ovom poslu prije 2 mjeseca i zaradio sam 20544 dolara u prvom mjesecu na ovom poslu. Mogu reći da mi se život ... prikaži još! promijenio-potpuno na bolje! Provjeri što radim ..... Provjerite ovdje == ►► WwW­­.­­Dollars7­­.­­CoM