Nakon što je Habsburška Monarhija morala prepustiti Francuskoj bivše venecijanske posjede u Istri, Dalmaciji i Boki Kotorskoj pod uvjetima mira u Bratislavi (27. prosinca 1805., Traité de Presbourg), a koje su inkorporirane u Kraljevinu Italiju, francusku satelitsku državu, prve francuske trupe okupirale su ove krajeve početkom 1806. godine.
Zadatak okupacije Dalmacije i Boke Kotorske pripao je generalima Gabrielu Jean Joseph Molitoru i Jacquesu Alexandre Bernardu Lawu, marquis de Lauriston, koji su ovamo došli s divizijom koju su ispočetka sačinjavale 5., 23., 79. i 82. linijska pukovnija francuske vojske. Te su pukovnije ostale u ovim krajevima još godinama, a zavisno od ratnih prilika, uvećavane i s drugim francuskim redovitim postrojbama, kao i jedinicama Kraljevine Italije. Odmah na početku francuske uprave u Dalmaciji došlo je do borbi na jugu jer je ruska flota zauzela Boku Kotorsku i krenula u napad u Dubrovnik, zajedno sa crnogorskom pomoćnom vojskom. Da bi obranili Dubrovnik, francuska vojska je ušla u glavni grad, inače suverene Dubrovačke Republike, a što je bilo izvan okvira Mira u Bratislavi. U tim okolnostima francuska strana stvara, zapravo preuzima od ranije postojeće, pomoćne jedinice sačinjene od lokalnog stanovništva dubrovačke okolice nazvane Dubrovački panduri (Pandours de Raguse).
Ujedno je zadržala i bivšu venecijansku, kasnije austrijsku (1798.-1806.) vojsku sačinjenu od stanovništva dalmatinskog zaleđa, takozvanih Morlaka, koju su za vrijeme venecijanske vlasti službeno zvali Forza teritoriale – teritorijalna vojska.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2022.